Biće da je Frojd u pravu

7 aprila, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

U sinoćnoj emisiji Utisak nedelje jedan od učesnika u želji da objasni nešto oko para – a sve se oko para i vrtelo, umesto da kaže Komercijalna banka, reče komercijalna banda. I, to bi i bio moj prvi utisak iz sinoćne epizode ove kultne emisije, jer još je pokojni Frojd u svojoj teoriji podsvesti rekao da slučajnih grešaka nema. Dakle, u daljem tekstu – banda. Naravno, to nema veze sa Komercijalnom bankom. Oni su tu ispali samo kolateralna šteta.

        Drugi utisak je, da su od tri aktera ove emisije – jedan lud, jedan pokvaren i jedan preambiciozan.

       Treći utisak – rasformirati bandu pod hitno, uvesti privatizaciju u sport, pa neka gazda kluba gazduje svojim klubom, a ne ludi i/ili pokvareni.

       E sad, da i mene ne biste proglasili za ptreambicioznog, moram da ukažem na neke „objektivne teškoće“. U bandu su se infiltrirali i oni koji bi trebali da je rasformiraju. A takav slučaj samorasformiranja još uvek nije zabeležen na ovim prostorima. Milije im je samoupravljanje koje još uvek egzistira u sportskim klubovima. I to samoupravljanje u njegovom deformisanom obliku – bez ikakve kontrole. Svedok sam i onog „samoupravnog vremena“ i tvrdim da toga tada nije bilo. Naravno, ne govorim o nekim incidentnim situacijama koje uvek postoje. Ali razlika je u tome što ovo nije incident, već sistem. A i sistem bez sistema je sistem, u kome se banda najbolje snalazi. Primetili ste da je jedina stvar oko koje su se oba učesnika sinoć složila – i to odmah, bila namrgođenost pri pomeni reči privatizacija. A to je reč koja sve objašnjava – i rešava. Po cenu da ni iduće godine ni Partizan ni Zvezda ne ostvare vaskoliki ovozemaljski uspeh – plasman u fajnal for lige šapiona u košarci, pa makar ova nacija i cele iduće godine zbog toga patila.

       Poznata je stvar, lansirana još u vreme Mao Ce Tunga, da su najveći carevi – socijalistički carevi. Od njih su samo veći – komunistički carevi. Brojni su primeri za to Haile Selasije – otkrilo se po njegovoj smrti da je u švajcarskim bankama imao više nego cela njegova Etiopija (nekadašnja Abisinija) – to su vam oni poznati afrički živi kosturi koje možete videti na slici, a tu spada i njen deo koji se danas zove Somalija. Nisu bolji bili ni komunistički lideri – Brežnjev, Hruščov, Tito … Svima njima je zajedničko – lagodno gazdovanje tuđim, bez straha da će nešto svoje lično izgubiti. Naravno, sem straha od gubitka pomenutih privilegija.

       No, dobro, ove o kojima je reč nikako ne treba porediti sa pomenutima. Oni su najobičnije jajare. A znate li šta su jajare? To je najniži nivo lopova – oni što u selu kradu jaja ispod kokoške koje niko ne čuva.

       I sad je cela svađa oko toga – ko je više dobio! Umesto da bude – ko više krši propise ove jadne zemlje, u kojoj oni koji inače prave to malo para koje se ovima daju, dobrano odgovara – za svaki, pa i najmanji prekršaj. I u tome je i najveći apsurd ovoga o čemu pričamo. Može li neko  bar da kaže – U redu, dali smo vam pare, dajte da vidimo knjige! Gde ste ih potrošili. Gde su pare od prodaje igrača, od punih hala … da vidimo kolike su vam plate, da li ste na njih obračunali doprinose, ko je od vas prijavio imovinu veću od propisane za primenu strožeg poreskog režima, ko je prijavio dohodak veći od neoporezivog …. Pokušajte da se kao običan smrtnik ponašate i vi kao oni …

       A stvari nisu ni najmanje bezazlene. Iza ovih likova idu horde organizovanih navijača koje ne valja ljutiti – to je značajna glasačka baza za našu političku opciju. Neka im neko od pomenutih organizuje put u Novi Pazar da navijaju za naše ili neka ih samo pozove da glasaju za naše – završili smo dobar deo posla. A to je onda od obostrane koristi. Primetili ste sinoć da je za ova dva naša suprotstavljena kluba od najveće važnosti da li je na vlasti Tadić – koji navija za Partizan, ili Vučić – koji navija za Zvezdu.

       Opametimo se na vreme – zlo će da bude ako meč Čović-Vujošević, preraste u meč Delije-Grobari.

DC, 07.04.2014.