Džabe smo krečili

12 februara, 2015 u rubrici Opančarski dnevnik

       Duže od četiri meseca trajala je obustava rada advokata. Za sve to vreme pravosuđe, praktično, nije funkcionisalo, što je, samo po sebi, slučaj nezabeležen u savremenoj istoriji sveta. Vlasti, kako pravosudne tako i državne, se zbog toga nisu mnogo uzbuđivale, jer da jesu, ne bi to dozvolile, već bi se potrudile da taj problem hitno reše. Ne zbog advokata, već zbog države, jer se i prema teoriji države i prava i po danas poznatim oblicima državnog organizovanja – i levim i desnim, državno ustrojstvo zasniva na tri prstena vlasti – zakonodavnoj (skupština), izvršnoj (vlada) i sudskoj (pravosuđe), iz čega proističe da u protekla četiri meseca država nije funkcionisala pinim kapacitetom.

       I završilo se to negde uoči Nove godine. Stručni timovi Ministarstva pravde i Advokatske komore Srbije su postigli sporazum koji je javno i objavljen. Na hitno sazvanoj vanrednoj sednici Skupštine Srbije, a na bazi postignutog sporazuma, donete su odgovarajuće izmene Zakona o Javnom beležništvu i seta pratećih zakona koji su sa tim izmenama povezani. Sve je ukazivalo na to da su problemi rešeni i advokati su se vratili na posao, a pravosuđe je proradilo punim kapacitetom.

       No, čini se da ta idila neće dugo trajati, jer konačno su se oglasili i notari koji su tokom protekla četiri meseca najžešćih diskusija o zakonima koji se njih i njihovog posla direktno tiču ćutali, prepustivši Ministarstvu pravde zaštitu svojih intresa, što je i razumljivo, jer javni beležnici, ili notari, kako se popularno nazivaju, ovakvi kakvi su kod nas ustrojeni, su „čeda države“, bez obzira koliko i gde pisalo da su oni nezavisni organi u vršenju javnih ovlašćenja i sl. Ne bih na ovom mestu više o tome, a reći ću samo toliko da sve dok na njihovim firmama stoji ono REPUBLIKA SRBIJA i državni grb i sve dok važi nigde napisano pravilo da notarom može postati svaki diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom koji položi i poseban javnobeležnički ispit, a postaje samo onaj koga Ministar pravde na tu funkciju postavi, ja ću smatrati da su oni držanni činovnici ili produžena ruka države – kako hoćete.

       Dakle, posle okončanja četvoromesečne opšte državne fešte, oglašavaju se i notari preko svoje komore, sa svojim tumačenjem pomenutih izmena i dopuna zakona i tumačenjem da oni i dalje mogu da rade sve ono što je bilo i razlog obustave rada advokata, a to svoje tumačenje baziraju na članu 69 Zakona o obligacionim odnosima – opšte odredbe koja govori o formi ugovora, iako je još od rimskog carstva i rimskog prava – svuda u svetu, prihvaćen princip da specijalna norma (Zakon o javnom beležništvu i set konkretnih zakona koji se na to odnose) derogira opštu normu – u ovom slučaju Zakon o obligacionim odnosima. U tom smislu daju i uputstva notarima koji to spremno u svom radu i prihvataju, a morali bi znati i to da javno beležnička komora nije organ vlastan da tumači donete zakone, već samo onaj ko ih je i doneo, a to je republička skupština.

          Uz to u praksi notara ide još jedna veština koje su se sami setili – kad stranka dođe kod notara da joj ovaj solemnizuje (da svojstvo javne isprave) ugovor koji joj je advokat sastavio, notari nađu razlog da odbiju solemnizaciju, uz ljubaznu ponudu da joj oni mogu sataviti i ispravan ugovor, koji potom naravno i solemnizuju, što stranka po pravilu iz praktičnih razloga uglavnom i prihvata, naplate cenu – po tarifi koja nije menjana, iako je i to bio deo postignutog sporazuma, i završe posao.

       Advokati su to naravno uočili. Sajt – protest advokata (tokom trajanja protesta sa hiljadama priloga – ne samo advokata), koji je jedno vreme po obustavi „štrajka“ bio utihnuo, ponovo se usijao, jer advokati se osećaju prevarenim. Nisu samo notari pogazili ono što je bilo dogovoreno – i izmenom zakona potvrđeno. Prema prilozima advokata na pomenutom sajtu, tako se u praksi ponašaju i oni u Katastru kod uknjiženja nepokretnosati, Poreska uprava, koja još ne šalje izmenjena poreska rešenja za prošlu godinu, što je takođe bio deo postignutog sporazuma a i inicijalni razlog prve obustave rada iz juna prošle godine i drugi organi, pa nije daleko od pameti da su u tom smislu i dobili odgovarajuće instrukcije.

       A bilo bi za očekivati, kada bi to bila samo samovolja notara i pomenutih organa, da Ministarstvo pravde hitno reaguje, jer nikako se ne bi smelo dozvoliti da advokati ponovo obustave rad i tako dođe do ponovne blokade pravosuđa. Ili, ukoliko oni to ne urade, da Premijer pozove Ministra pravde i stavi mu do znanja da ako ponovo do toga dođe, da bi mogao da se pakuje i pre najavljene rekonstrukcije Vlade. Lično ne verujem u ovu drugu soluciju, jer Premijer je tako mogao da reaguje i prilikom prethodne blokade pravosuđa, a nije, što budi ozbiljnu sumnju da se ova najnovija opstrukcija vrši uz njegovo znanje, pogotovu ako se ima u vidu da se u ovoj zemlji ni jedna ozbiljna stvar ne dešava bez njegovog znanja.

       A stvar je ozbiljna, ne samo za 8.500 advokata i članove njihovih porodica čija egzistencija oduzimanjem poslova postaje ugrožena – a i oni su građani ove zemlje, što bi mogao da bude i dovoljan razlog, a očito nije sve dok i oni ne postanu poslušni. A ako je o tome reč, pre neki dan Vida Petrović Škero, sudija od karijere, bivša predsednica Vrhovnog suda, a do pre nekog vremena i sudija Vrhovnog kasacionog suda, reče u javnoj debati o stanju u pravosuđu da „politika nije uspela da se suzdrži od potrebe da sudove uzme pod svoje“. Što se tiče tužilaštva kod njih je situacija bar ista kao kod sudova jer su i oni zajedno sa sudovima ftustrirani sa dve nedavne, obe neuspele, reforme pravosuđa, s tim što treba imati u vidu i metod subordinacije koji u toj organizaciji postoji, tako da je uticaj na tužilaštvo i znatno lakše uspostaviti nego kod sudija. U takivoj situaciji, ostadoše neposlušni još samo advokati, tako da je na delu podržavljenje i advokature – pisao sam o tome u više navrata na ovom sajtu, čime bi i kompletan projekat podržavljennja pravosuđa trebao da bude zaokružen.

       Interesantno je napomenuti da je u pomenutoj debati o stanju u pravosuđu, učestvovala i Tanja Miščević, šef pregovaračkog tima za pristupanje Evropskoj uniji, koja je ikoristila priliku da izađe iz ilegale, u kojoj je bila sve vreme tokom prethodne blokade pravosuđa, tako da je jako interesantno videti kojim argumentima će ona to braniti u predstojećim razgovorima o poglavlju 23 koje među prvima treba da bude otvoreno, a takvih pitanja će biti jer ni u Evropskoj uniji „ne navijaju svi za Zvezdu“, pogotovu ako i ovo ponašanje vlasti u implementaciji dogovorenog i zakonom potvrđenog rezultira novom obustavom rada advokata koja bi ovom prilikom sasvim sigurno stigla i do Strazbura, pa se nameće i veoma jednostavno pitanje – da li ova vlast iskreno vodi politiku pristupanja Evropskoj uniji ili ne.

 DC, 12.02.2015.