Glupost godine

31 avgusta, 2013 u rubrici Kolumne

U svojoj knjizi O OPANČARIMA I OPANCIMA, početkom godine – daleko pre nego što je  Saša Radulović pomenut kao kandidat za ministra privrede, napisao sam sledeće:

„I taman da pomisliš da opisane misli Ministra finansija mogu da konkurišu za ovogodišnju glupost godine, kad na sledećoj strani štampe naiđete na misli izvesnog Saše Radulovića, stečajnog upravnika, a to povodom najavljene akcije – Stečajni upravnici na meti poreznika, koji kaže da nije fer da se postupak unakrsne kontrole imovine i prihoda počne od stečajnih upravnika. Moglo je da se počne od svih profesija, pa u sklopu toga – ako mora, može da se zakači i po koji stečajni upravnik. Stoji činjenica „da su u nekim predmetima isplaćene nagrade koje iznose i po nekoliko stotina hiljada evra“, ali to su retki slučajevi. Uostalom ni to nisu nagrade koje se isplaćuju iz budžeta, već to čine poverioci! Poverioci firmi koje su otišle u stečaj, jer nisu imale para da plaćaju robu koju su kupovale i usluge koje su koristile, pa sad ti isti nenamireni poverioci moraju da plaćaju i troškove stečajnog postupka, iz kojih se eto isplati i po koja stotina hiljada evra za stečajne upravnike. I iz ovakvog rezona proizilazi da je jedino bitno da se ne krade iz budžeta. Od privrede koja puni budžet, može. To nije neki greh. Dugo se godina bavim ovim poslom. Ne sećam se kad je iz ostatka stečajne mase, po podmirenju svih prioritetnih, preostalo nešto i za poverioce, zbog kojih se inače ti postupci i vode. A mnogo je stečajnih postupaka u toku. Kaže mi pečatorezac pre neki dan – Ne sećam se kad sam poslednji put pravio pečat za firmu u osnivanju. Pravim samo pečate za firme u stečaju“.

I tako, evo sad, samo par meseci posle izjavljenog „bisera“ godine, jedan od mojih visoko rangiranih opančara, postaje kandidat za mesto ministra privrede u Vladi Srbije! Stečajni upravnik, stručnjak za gašenje privrednih društava, postaje glavni čovek u Vladi za oživljavanje kolabirajuće srpske privrede!

Saša Radulović nije stečajni upravnik postao slučajno. Prema raspoloživim podacima, završio je studije tehničkih nauka. Krajem osamdesetih otišao je u inostranstvo – Nemačka, Kanada, SAD, vratio se u zemlju, pretstavio se kao ekonomski stručnjak, a opredelio da bude stečajni upravnik i da te poslove obavlja u vidu zanimanja. Položio potrebne ispite i dobio licencu za obavljanje tih poslova.

Poslovi stečajnih upravnika oduvek su bili prerdmet raznih kontroverzi, pa se tako, u  okviru ovih poslova, među prvima i rodio pojam „stečajne mafije“ (daleko bilo od Gospodina Radulovića), pa je stoga, prilikom izbora stečajnih upravnika u konkretnim predmetima, uveden princip izbora „iz šešira“ – jednostavno, na primer, sudija zavuče ruku ispod stola i iz „šešira“ izvuče cedulju na kojoj piše – Saša Radulović.

Sudeći po broju tekućih predmeta koje vodi gospodin Radulović, a još više po tome koji su to predmeti, taj čovek baš ima sreće. A čuli smo, iz njegove  gore navedene izjave da se u nekim stečajnim predmetima, doduše retko, isplaćuju i iznosi od po nekoliko stotina hiljada evra. Koliko je poznato, najviša do sada isplaćena nagrada za rad stečajnog upravnika je 43 miliona dinara.

DC, 26.08.2013.