Građanin Saša

6 februara, 2015 u rubrici Opančarski dnevnik

       Građanin Saša je zaštitnik građana i svoj posao obavlja u skladu sa Ustavom, Zakonom o zaštitniku građana “i drugim propisima i opštim aktima, kao i ratifikovanim međunarodnim ugovorima i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava”. U okviru toga, zaštitnik građana je ovlašćen da kontroliše zakonitost i pravilnost rada organa uprave, a tu spadaju i ministarstva kao organi vlasti.

       Građanin Saša obavlja posao zaštitnika građana dobro i savesno, na zadovoljstvo građana koje štiti. U tom svojstvu je pokušao da zaštiti i građane – policajce, koji su bili angažovani, od strane svog poslodavca – Ministarstva policije kome pripadaju, kao obezbeđenje, prilikom poslednje parade ponosa.

       I, tom prilikom, desio se incident u kome su kao akteri učetvovali pomenuti policajci i pripadnici Ministarstva odbrane, koji su tog dana, tuda, suprotno zabrani prolaza, hteli da prođu kao obezbeđenje u pratnji Premijerovog brata i njegovog drugara Gradonačelnikovog brata, ako se dobro sećam u pogledu ovog drugog.

       Bilo kako bilo, deblji kraj su izvukli ovi drugi i krenula je istraga u okviru pomenutih ministarstava. I dok su se, kako mediji javljaju, u okviru Ministarstva odbrane orijentisali na uklanjanje nekih dokaza, kamera i slično, u okviru Ministarstva policije je krenulo saslušanje okrivljenih policajaca koji su u svojim izjavama naveli da su u obezbeđenju parade ponosa postupali u skladu sa pravilima službe i nalozima pretpostavljenih, pri čemu su pomenuli i to da su u tom incidentu bili i izazvani od strane pomenutog vojnog obezbeđenja koje ne samo da nije htelo da poštuje zabranu prolaza već se uz to prema policiji ponašalo grubo i izazovno.

       I sad dolazimo do ključnog momenta koji je bio razlog da se u priču uključi i zaštitnik građana. Nije prvi put, dešava se da policajci u vršenju svoje dužnosti prekorače granice nužnog delovanja, ali se ne sećam da je policijska uprava ikada odbila da ih uzme u zaštitu, makar i samo toliko da nađe ikakvo opravdanje za njihovo postupanje čime bi im, koliko je to moguće, olašala položaj. Međutim, ovog puta se dešava suprotno – Ministarstvo policije, na čelu sa Ministrom, se apriori stavlja u odbranu pripadnika vojnog obezbeđenja i njihovih štićenika i u tome ide toliko daleko da izjave svojih policajaca ne priznaje kao zvanična dokumenta već isključivo saopštenja koje ono izdaje povodom konkretnog slučaja. Izjave policajaca dolaze do zaštitnika građana koji ne negirajući ono što su učinili policajci, nalazi da ima razloga da se postupak pokrene i protiv pripadnika vojnog obezbeđenja i u tom smislu traži da mu se dostave određene informacije na osnovu kojih bi njegove sumnje bile potvrđene ili odbačene. Dakle, upravo onako kako i treba da postupa u skladu sa onim što je na početku navedeno, jer ne zaboravimo – i policajci su građani.

       E, tu sad dolazimo do onoga što je i razlog ove priče. Takvo postupanje zaštitnika građana izaziva burnu reakciju Ministra policije koje ide dotle da se naziva „orkestriranom kampanjom protiv interesa Srbije“. I sad ja, takođe kao građanin Srbije, ne mogu a da već na ovom mestu ne uzviknem – Jadna Srbijo, ko i na kakav način čuva tvoje interese! Uz to, ja ne videh da zaštitnik građana čini i orkestar, dok na drugoj strani videh „veliki simfonijski orkestar“ počev od onih koji otvoreno stadoše na stranu Ministarstva, do onih koji „samo čekaju da vide konačan ishod slučaja“ jer u međuvremenu neće da se mešaju kako se to ne bi protumačilo kao uticaj na one koji o tome  odlučuju. Istovremeno, Ministar policije zabrinut za sudbinu Zaštitnika građana – koji je takođe građanin, nudi ovome obezbeđenje, svakako ne bez razloga, jer se obezbeđenje daje na bazi bezbednosne procene, iz čega treba zaključiti da je postupanje Zaštitnika građana – a ne onoga koji je njegovo postupanje proglasio štetnim po interese Srbije, već izazvalo revolt u javnosti. Pretpostavljam kod dežurnih patriota i ostalih zaštitnika vlasti a protiv izdajnika u koje spadaju svi oni koji ne misle kao i oni.

       No, ja u tome nisam ni važan, mada bi, kao građanin, trebao i da budem, ali važnija je reakcija  Zaštitnika građana – Gospodina Saše Jankovića, koji se zahvaljuje Ministru policije na ponuđenom obezbeđenju, ali ga ne prihvata, nalazeći, pretpostavljam, da to predstavlja vrhunac cinizma – da čovek koji je na jednoj strani svojim ponašanjem stvorio razloge za davanje obezbeđenja, na drugoj strani nudi ugroženom obezbeđenje. I ne samo to, održao mu je i drugu lekciju. Na objašnjenje Ministra policije da je on pomenutu tvrdnju o šteti po interese Srbije izneo samo kao svoje privatno mišljenje, kao građanin, Zaštitnik građana podseća ovog građanina, da svi mi imamo i svoja privatna mišljenja ali ih ne saopštavamo javno o stvarima o kojima službeno odlučujemo, pa kao primer toga navdi da i on sam, kao građanin, ima svoje privatno mišljenje o razlozima takvog ponašanju Ministra u konkretnom slučaju, ali ga ne saopštava javnosti.

       Napisao sam ovo i zbog dijaloga jednog doktora nauka, koji je i osnovno akademsko obrazovanje i potonje akademske titule stekao „tu preko puta“ po savremenim instant metodama, sa jednim čovekom – intelektualcem, kome ta dodatna zvanja nisu ni potrebna da bude to što jeste. Što se onog prvog tiče, njemu ta dodatna zvanja neće koristiti sve dok ne nauči sva slova iz osnovnog obrazovanja.

DC, 06.02.2015.