Humanitarne akcije

25 avgusta, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

Dok sam boravio u Engleskoj bio sam prijatno iznenađen koliko je u toj zemlji razvijen humanitarni rad i koliko se uspešnih akcija sprovede raznoraznim povodima na raznorazne načine. U tome mnogi učestvuju – svako na svoj način, bilo donacijom bilo humanitarnim radom. Ne želim time da kažem da su “hladni” Englezi kako ih mi često opisujemo i doživljavamo u tom pogledu toliko mekšeg srca od nas. Reč je o nečem drugom.

       Za nekih osam godina koliko sam tamo živeo, ja nisam pročitao niti čuo ni za jednu aferu vezanu za humanitarni rad. A kakva je u tom pogledu situacija kod nas – prevara i zloupotreba na svakom koraku. Svojevremeno je bila afera čak i u “Crvenom krstu”, nacionalnoj organizaciji koja se bavi humanitarnim radom. Bilo je zloupotreba prilikom raspodele prikupljenih sredstava i za postradale od zemljotresa i za postradale od poplava, toliko i u tolikoj meri da je prilikom ovogodišnjih poplava i prikupljanja pomoći za postradale u prvi plan isticano da će ovog puta sredstva biti i prikupljana i rasporedjivana transparentno, tako da tih neželjenih pojava neće biti.

       Van svake sumnje je da su i ovog puta, kad nam je to bilo najpotrebnije, ta negativna iskustva iz prošlosti uticala i na brzinu i na količinu prikupljene pomoći. Jednostavno, humanitarne akcije kod nas su profanisane. A profanisali su ih svi. Ne samo njihovi direktni akteri već i oni kojima je bila dužnost da to sprečavaju. Tu nedavno prilikom poslednjih poplava imali smo slučaj čoveka koji je iskonstruisao celu priču – i da su mu u poplavi nastradali žena i dete i da je on tako očajan, nemajući više nikog svog, došao da pomogne drugima. Tom pričom je zadobio opštu naklonost i postao neka vrsta nacionalnog heroja. A ispostavilo se da je u pitanju najobičniji prevarant koji je iz svega toga izvukao i konkretnu materijalnu korist. I, kad je došao na sud, sud ga je oslobodio! – Krivično delo male vrednosti.

       Kad sam studirao prava, učili su nas da visina i propisane i izrečene kazne zavisi od stepena društvene opasnosti učinjenog dela. Pa zar opisano delo, imajući u vidu i posledice od kojih sam samo neke gore pomenuo, zaista predstavljaju delo toliko male društvene opasnosti zbog čega je ovog prevaranta trebalo osloboditi od svake odgovornosti.

       Ono što se otkriva u vezi utroška prikupljenih sredstava za lečenje maloletne Tijane Ognjanović je i nečuveno i degutantno i to, kako se čini, čak i od strane njenih roditelja. Kao što je poznato mala Tijana je imala neizlečive srčane probleme i njena jedina šansa za život je bila operacija u Hjustonu. Pokrenuta je široka humanitarna akcija, odziv je bio izvanredan i prikupljeno je kako štampa piše preko 3 milona dolara. Samo manji deo tih para je uplaćen bolnici u Hjustonu jer, na žalost, mala Tijana nije ni dočekala operaciju. Veći deo prikupljenih sredstava, koji je – kako je objašnjeno, zbog lakše manipulacije bio prtethodno prebačen na privatne račune Tijaninih roditelja, je jednostavno nestao. I, umesto da sa zahvalnošću vrate preostala sredstva u nekakav fond iz koga bi se finansiralo lečenje druge dece čiji je život ugrožen, jer to i nisu njihova sredstva već sredstva građana namenski uplaćena za određenu svrhu, oni prisvajaju sebi pravo da sa tim sredstvima slobodno raspolažu. Za manji deo preostalih sredstava, u direktnom aranžmanu sa Institutom za majku i dete iz Beograda, nabavljaju nekakvu medicinsku opremu kojoj se ne zna ni cena ni isporučilac. Ministar zdravlja zahteva od direktora Instituta izveštaj o tom poslu, a ovaj to odbija po cenu smenjivanja. Kako piše štampa, inspektor MUP-a koji je radio na ovom slučaju, više ne radi u MUP-u. Priča se da je dobio otkaz.

       Ko će ponovo da učestvuje u sledećoj sličnoj akciji i koliko će dece zbog toga umreti. Poštovane sudije, tako volite da vas oslovljavaju, da li su ovo dela male vrednosti.

DC, 23.08.2014.