I jare i pare

10 oktobra, 2015 u rubrici Opančarski dnevnik

       Taman se stišala afera sa podmetanjem plaćanja dobrovoljnog osiguranja u obavezne uplatnice komunalnih usluga, a nova je na pomolu – obavezna taksa od 500 dinara mesečno za RTS, po sistemu: radio ne radio svira ti radio.

       A stvar je vrlo jednostavna. Kablovska televizija je prevladala. Brojni provajderi se utrkuju u svojim ponudama i svi bez razlike, koliko se zna, imaju u svojim ponudama i programe RTS, koje  građani plaćaju kupovinom odgovarajućih paketa – dakle jednom su ih već platili svom kablovskom operateru. Tako se plaćaju i svi ostali tv kanali i nikome od njih ne pada na pamet da za svoje programe traži i dodatnu naknadu direktno od građana.

       Televizije ugovaraju prodaju svoje robe – tv programa, sa kablovskim operaterima, pa je pretpostavka da to isto radi i RTS. Mogu da shvatim da RTS u toj tržišnoj utakmici ne može da izdrži konkurenciju komercijalnih televizija, ali ako hoće da bude u tom društvu, onda mora da poštuje i ustanovljena pravila a ne da svoju robu prodaje dva puta – jednom kablovskim operaterima koji je dalje prodaju građanima i drugi put direktno građanima, jer ne biva i jare i pare i tu su građani potpuno u pravu.

       Rešenje je jednostavno. Neka RTS izađe iz ove šeme i prestane da prodaje svoju robu kablovskim operaterima. Tada ni oni neće moći da programe RTS-a prodaju građanima a ljudi te programe hoće da gledaju. RTS je nacionalna televizija i pored uobičajenih programa treba da ima i drugu ulogu – obrazovnu, kulturnu … da pokuša bar donekle da parira sve brojnijim vulgarnim rijaliti programima komercijalnih televizija. Za ostvarenje tih ciljeva država ima pravo i treba da razreže dodatno plaćanje kako god se ono zvalo – taksa ili porez.

       A postoji i drugi način – ono što se zove porez na šund, koji bi mogao da bude usmeren kao subvencija RTS-u za ostvarenje tv projekata od nacionalnog interesa. Pitanje je međutim da li bi po trenutnom (nadam se samo trenutnom) sistemu vrednosti koji postoji u ovoj zemlji „Farma“, na primer, bila svrstana u šund ili u projekat od nacionalnog interesa – a to je po meni i najači razlog da se po tom pitanju nešto hitno preduzima.

 Dragiša Čolić, 09.10.2015.