KAKO JE POČELO – KO JE OVDE LUD? (odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA) – Nastavak 14

29 marta, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Još me više zabrinjava njihov podmladak koji nadolazi. Kad je o Šešelju reč, verovatno je najbolji primer njegova mlađana uzdanica Aleksandar Vučić, ministar za informisanje. Šešelj je izgleda, ako sam dobro upućen, protagonista jednog novog stila, do zla boga nekulturnog – izađe čovek na televiziju, koju posebno voli, bar dok je bio u opoziciji i jednostavno ne dā sagovorniku da bilo šta kaže što se njemu – Šešelju, ne bi dopalo. Čim oseti tako nešto, on počinje da priča preko reči sagovornika dok se ovaj ne umori, iznervira, odreaguje ili odustane, a posle ni sam voditelj ne zna o čemu su to počeli da pričaju. Pošto je, izgleda, tu disciplinu – svađalaštvo, posebno trenirao  –obično izlazi kao pobednik. E, sad, pitaćete, kakve to ima veze sa Aleksandrom Vučićem o kome sam počeo da pričam. Ima, nažalost. Mlad, perspektivan, ministar u dvadeset i kusur godina. E taj ministar-pripravnik, po svemu sudeći, zaljubljen je u svog patrona Šešelja. Strašno sam bio tužan kada je u jednoj takvoj utakmici svađanja na televiziji, između njega i isto tako mlađanog mu suparnika, valjda Đinđićevog pripravnika, koji se, izgleda, za taj duel posebno pripremao, onaj prvi, Šešeljev, koji je očigledno perspektivniji, ubedljivo pobedio. Bio je briljantan. Nadmašio je i samog Šešelja. A ja sam bio tužan, ne zato što je onaj drugi – Đinđićev, izgubio, već zbog nečeg drugog. Jadna nam majka, kud mi to idemo. Shvatila deca da je u tome štos. I oni će sutra da nas vode, zaključio sam tada. I već nas vode! Pomenuti pobednik je već danas ministar za informisanje. Brže nego što sam se plašio. Kako se ono zvaše ona mladež, jungen ili nešto slično. Ne znam nemački, a nemam volje ni da pogledam u rečnik.

       Ništa nije bolji ni SPS-ov portparol, omladinac Ivica Dačić. I on se uspešno uklapa u taj novokomponovani stil. Tandem Ivica i Marica već uspešno funkcioniše.

Nastaviće se …