KAKO JE POČELO – KO JE OVDE LUD? (odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA) – Nastavak 35

27 aprila, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

       Pogledajte ko su lideri političkih stranaka u Srbiji: Draškovići, Šešelji, Đinđići. Naspram njih, Koštunica, Mićunović, Pešić i slični – sve univerzitetski radnici, što pretpostavlja da nisu glupi. Ti bi ljudi morali znati, a ako ne znaju, treba da pročitaju, šta je harizmatičnost, te potom, da harizmatičnost može biti i pozitivna i negativna.

       Na Zapadu to rade drugačije. Čak ni poznata „gvozdena ledi“, Margaret Tačer, koja je harizme imala na pretek, nije ništa ostavljala slučaju. Njene kampanje, program, izgled, imidž, i sve ostalo što uz to ide, kreirale su i vodile poznate svetske agencije koje se tim poslom profesionalno bave. I ne samo to. Kad je rukovodstvo Konzervativne stranke zaključilo da je nacija pomalo zasićena gospođom Tačer, te da ona nije više trkački konj (baš tako je pisalo) sa kojim konzervativci mogu da dobiju i naredne izbore, reagovali su brzo i efikasno. Pozvali su je da se povuče. Gospođa nije tako mislila o sebi i odgovorila im je iz Pariza, gde se zatekla u zvaničnoj poseti, da će ona još dugo da vodi i njih i državu. Sutradan, po povratku u London, izašla je na televiziju i saopštila da podnosi ostavku ne samo na mesto vođe konzervativaca, već i na mesto predsednika Vlade. U čemu je poenta. U tome da tamo postoje mehanizmi koji sprečavaju da neko umisli da je nezamenjiv. Tamo mehanizmi menjaju umišljene, a ovde umišljeni mehanizme.

       I još nešto na tu temu. Kod nas, kad je neko lider, on je lider za sva vremena i za sve utakmice. Odavno je, čak i u fudbalu, poznato da to nije tako, sem kod nas. Kad je o Englezima i o politici reč, njima je to bilo poznato još tokom i posle Drugog svetskog rata, a verovatno i mnogo pre. Kad su shvatili da se Hitler ne šali, pozvali su Vinstona Čerčila da ih povede u odbranu nacije. Briljantan um, slikar, pisac,  dobitnik Nobelove nagrade za književnost, političar, govornik, izašao je onako harizmatičan pred naciju i održao najkraći govor u istoriji: „Dragi sunarodnici, država je u opasnosti. Pozvali ste me da vas povedem u odbranu nacije. Ja sam to prihvatio. Zajedno sa vama učiniću sve, ali vam ne mogu obećati ništa drugo sem znoj, krv, suze i patnju.“ I spasio ih je. Britanija mu je na tome beskrajno zahvalna i odala mu je svu počast. Kuća u kojoj je Čerčil rođen, palata sa prostrano uređenim imanjem u Vudstoku u blizini Oksforda, otvorena je za posetioce i jedno je od najposećenijih mesta u Engleskoj. To im, međutim, ni najmanje nije smetalo da već na prvim izborima, još uvek u euforiji ratne pobede, glatko izaberu drugog za predsednika. Jednostavno, ljudi su zaključili da on nije najbolji lider i za posleratnu utakmicu.

Nastaviće se …