KAKO JE POČELO – KO JE OVDE LUD? (odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA) – Nastavak 46

8 maja, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Nisu u pitanju samo ambasadori. U pitanju je naš mentalitet. Jedna čista asocijacija. Sigurno ste čuli za firmu „Spido“, veliku multinacionalnu firmu. Mi smo sarađivali sa njima kao njihov zastupnik za Jugoslaviju, a „Zelengora“ iz Umke je šila njihov kupaći program.  Radio sam tada u Londonu i njihov predsednik nam je najavio posetu. Nisam pre toga imao čast da ga lično upoznam. U dogovoreno vreme, sekretarica je primetila jednog čoveka koji, zbog silnih paketa koje je nosio, ne može da otvori ulazna vrata. Zamolio je da mu neko pomogne i izvinio se što mora da se vrati da parkira kola. Upitao sam ko je taj čovek i sekretarica, Engleskinja, rekla mi je da je to predsednik firme „Spido“a. Verovatno sam izgledao pomalo začuđen, kad je ona našla za shodno da doda, da je to kod njih normalno.

       Da li ste ikada videli, ili bar čuli, da neki od naših direktora koji ide u poslovnu posetu, sam vozi kola, sam tegli pedeset kila uzoraka i da o svakom uzorku iz svoje kolekcije stručno objašnjava svaki detalj, pa makar to bile i ženske gaće, koje su takođe bile u „Spido“ kolekciji.

       Dobro, možda ste vi i čuli. Ja nisam. Naši direktori ne nose ni svoje lične aktn tašne. Uvek se nađe neko ko im to nosi.

       Kasnije sam se uverio da pomenuti predsednik firme „Spido“ nije bio ni uvrnut, ni izuzetak. Putovao sam jednom prilikom u Jugoslaviju sa direktorom prodaje za Istočnu i Jugoistočnu Evropu, velike engleske firme Gilford Kapwood iz Derbija. Proizvodili su mebl presvlake za nameštaj i kola. Taj čovek je sve vreme puta, a išli smo i u „Simpo“  Vranje, „Crvenu zastavu“ Kragujevac i još kojekuda, teglio dva ogromna kofera i svuda sa puno znanja objašnjavao sve karakteristike uzoraka koje je nosio.

Nastaviće se …