Ko će da zaštiti Zaštitnika građana – nastavak

28 januara, 2015 u rubrici Opančarski dnevnik

       Posle današnje celodnevne sednice skupštinskog odbora za kontrolu rada službi bezbednosti još manje je jasno ko će da zaštiti Zaštitnika građana, jer se ispostavilo da Odbor nema stvarnu nameru da kontroliše rad Vojno bezbednosne agencije, već Zaštitnika građana koji se drznuo da – u skladu sa zakonom, zatraži od Ministarstva odbrane određene informacije koje se tiču neovlaćenog prisluškivanja građana i nekih dugih, po njemu, protivzakonitih postupanja pomenute agencije.

       Prvo pitanje koje ide u prilog napred iznetoj sumnji je da li je predesednik Odbora, koji je inače bivši Direktor te iste Agencije, trebao sednicu Odbora da otvori za javnost i time omogući poslanicima vladajuće skupštinske većine masovno prisustvo sednici, tako da su se razmatranja pitanja koja su bila povod njenog zakazivanja pretvorila u najobičniju skupštinsku raspravu u kojoj se zna ko ima većinu, a time unapred i zaključci koji će na kraju sednice biti doneti.

       U takvoj atmosferi fascinirala je imaginativnost prisutnih poslanika Srpske napredne stranke čija su pitanja išla od toga kolika je plata Zaštitnika građana, koliko on ima pomoćnika i koliko oni koštaju građane Srbije, do pitanja tipa kako su se osećali prebijeni brat Premijera i članovi njegovog vojnog obezbeđenja, kao i članovi njihovih porodica kada su videli te scene, do otvorenih pitanja da li se to sumnja i u stručnost samog Premijera po tim pitanjima – pretpostavljam po pitanju da li članovi vojnog obezbeđenja premijera treba da štite i njegovog brata.

       Mene inače, vazda uveseljava Zoran Babić, šef parlamentarne grupe Srpske napredne stranke koji je u jednom momentu ustvrdio da mržnja Zaštitnika građana prema Premijeru ide toliko daleko, da će ispasti da je on sam namestio prebijanje svog brata samo zarad prikuplanja nekakvih političkih poena. – Pa nosi tu mržnju u sebi, emotivno je uzviknuo obraćajući se Zaštitniku građana. Želeo bih da verujem da ja nisam jedini kome je ovakva konstrukcija ostala nejasna.

       Naravno, istakao se i Vladimir Đukanović, poslanik SNS-a, popularni Đuka sa Kopernikus televizije, koji se inače izdaje za pravnika, svojim obećanjem da će organizovati prikplanje potpisa građana za smenu zaštitnika građana Saše Jankovića.

       Ja lično bih rađe predložio – kada bi u ovoj zemlji bilo dovoljno zdravog razuma, da se pristupi sakupljanju potpisa građana za smenu ovakvog predsednika Odbora, koji sa jedne strane tvrdi, jer zna, da Vojna bezbednosna agencija – čiji rad on treba da kontroliše, ne vrši neovlašćena prisluškivanja, a na drugoj strani – što je ušlo i u zaključke, da se zaštitnik građana ubuduće najpre obrati njima ako nešto sumnja a ne da dozvoli da to izađe u javnost. Objašnjenje Zaštitnika građana da je on u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima i hteo da prethodno izvrši određene provere pre nego što se potom eventualno obrati Odboru, te da je do ovog problema i došlo usled opstrukcije Ministarstva odbrane koje nije htelo da mu omogući takvu proveru nije pomoglo.

       Kod takvih stavova odredbe Zakona o zaštitniku građana nisu imale nikakvu šansu. A po tim odredbama zaštitnik građana je nezavisan državni organ koji štiti prava građana i kontroliše rad organa državne uprave, u koje spada i Ministarstvo odbrane, da on postupa u okviru Ustava, zakona i drugih propisa, a da sa druge strane organi uprave imaju obavezu da sarađuju sa zaštitnikom građana i da mu omoguće pristup prostorijama i stave na raspolaganje sve podatke kojima raspolažu, a koji su od značaja za postupak koji vodi odnosno za ostvarenje cilja njegovog preventivnog delovanja, bez obzira na stepen njihove tajnosti, osim kada je to u suprotnosti sa zakonom.

       U takvoj atmosferi, Gaša keramičar u ulozi Ministra odbrane je još jednom demonstrirao svoj čvrst stav da će Ministarstvo odbrane dati Zaštitniku građana tražene informacije tek ako mu  tužilaštvo kaže da on to sme da mu da – on ih je inače pitao, ali oni neće da mu na to odgovore, jer šta će da bude, ako sutra tužilaštvo optuži njega da je zaštitniku građana dao podatke koje nije smeo da mu da.

       U međuvremenu, oglasio se i Poverenik za informacije od javnog značaja koji je izjavio da se u konkretnom slučaju radi o zabrinjavajućem nepoznavanju propisa, no šta to vredi kad su u međuvremenu doneti onakvi zaključci kakvi su doneti, pa se postavlja pitanje kako ubuduće treba da postupa zaštitnik građana – u skladu sa Zakonom ili u skladu sa donetim zaključcima! U svakom slučaju, radi se i o zabrinjavajućoj pojavi gušenja nezavisnih državnih institucija. Takav slučaj imamo i u radu poverenika o informacijama od javnog značaja kome  se često odbijaju zahtevi za dostavljanje traženih informacija, a imamo ih i u radu Saveta za borbu protiv korupcije čije izveštaje niko i ne razmatra.

DC, 28.01.2014.