KO JE TAMO LUD? (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Drugi deo) – Nastavak 32

4 jula, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Gospodine Bler, toliko o jugoslovenskoj istoriji. Ja doduše nisam istoričar, pa sam verovatno mnoge važne stvari i propustio. Ovo su jednostavno kazivanja po sećanju Vašeg kolege – pravnika, koji smatra da svaki intelektualac mora da zna ponešto i iz istorije. Vi ste krenuli da rovarite po tuđoj zemlji, a da pri tom ništa ne znate o istoriji te zemlje, o mentalitetu tog naroda. Pošli ste u jedan bezuman rat na osnovu informacija o nama koje vam je servirala baba Madlena.

       Da ste išta pročitali o tome, znali biste da Srbija nikada u svojoj istoriji, pet puta dužoj od istorije Amerike, nije bila na pogrešnoj strani. Da je znala da gubi bitke, ali je dobijala ratove. Da je pet stotina godina bila porobljena od Turaka – i oslobodila se. Da je od svog nastanka, pošto je imala tu sreću i to prokletstvo da živi na ovako atraktivnom parčetu zemljine kugle koji svi hoće da joj otmu, vodila borbu za opstanak – i opstajala. Da je u tim neprekidnim borbama strašno očvrsla i navikla da podnosi gubitke. Od onih 1,700.000 jugoslovenskih žrtava u Drugom svetskom ratu, bar tri četvrtine su bili Srbi. Pa zar vi mislite da će Srbija tek tako da vam preda deo svoje teritorije? Da li ste spremni za gubitke? Mi jesmo. Ne zato što volimo da ginemo ili druge da ubijamo. Zato što nam nema izbora. Dođite. Ne smete? Vodite iz vazduha joystick rat protiv nas jadnih, izgladnelih i nemoćnih. Angažovali ste svu silu ratne tehnike, ne možete da nas pobijete bombardovanjem, pa nam bombardujete struju, vodu, hranu – hoćete da nas pomorite, pa da onda pobednički umarširate na zgarište. Junačine!

       Citiraću na ovom mestu šta o Srbima misli savremeni francuski pisac Patrik Beson u intervjuu koji je ovih dana dao „Blicu“:

          Bio jednom jedan mali čovek koji je imao mali revolver i njime pucao na malog nadvojvodu u malom gradu. Taj mali čovek je Gavrilo Princip, mali vojvoda je Franc Ferdinand, a mali grad je Sarajevo. Revolveru ne znam marku. Taj mali pucanj prouzrokovao je 150.000 mrtvih, potom milione žrtvi komunizma i nacizma. Jedno bez drugog ne ide. Taj mali pucanj uništio je tri imperije, otomansku, austrougarsku i rusku.

          Godine 1941, Hitler je dominirao celom Evropom. Kao nacistički turista, Hitler je malo skrenuo s puta da vidi Beograd. To ga je koštalo zakašnjenja od dva meseca. Tada je izgubio rat. Moj savet vrhu NATO-a je da ne skreće u Srbiju – jer će izgubiti. Ne kažem to zato što posebno volim Srbe, već zato što ih se plašim. Ovde zaista ima nečega čega nema na drugom mestu. Svaki put ovde bukne rat. Jeste, kažu na Zapadu, ali NATO sačinjava 19 zemalja. To je tačno, ali koliko su zemalja obuhvatale pomenute imperije!  Na papiru – mada ga Srbi nikad ne gledaju, zaista se može reći da Srbija gubi iz tehničkih razloga. To je prosta računica. Ali svaki put do sada Srbija je mogla izgubiti, a u stvari nikad nije izgubila rat, uvek je na kraju Srbija pobedila. Zato ponavljam: Staljin je bio veoma inteligentan i nikad nije prešao Dunav. Zato savetujem Bilu Klintonu da se ugleda na Staljina. Zato sam tekst koji sam poslao „Figarou“ naslovio: „Opcija Staljina – bojim se za Klintona i bojim se Srba“.

  Nastaviće se