KO JE TAMO LUD? (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Drugi deo) – Nastavak 51

28 jula, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Gospodine Bler, pa zar vi ne vidite da su i Italijani i Nemci počeli da se izvlače. Ako tome dodamo i Portugalce, Austrijance, Norvežane, Špance (koji se listom ograđuju i pljuju po svom zemljaku Solani), o Grčkoj već i da ne govorimo, proizilazi da samo Vi još uvek ništa ne preduzimate. Niste još ni britansku javnost obavestili o ovome što se zapravo dešava. Čak su se i

Francuzi ućutali, bar njihove glavne perjanice u ovoj akciji gospoda Širak i Vedrin, što je i razumljivo, jer su se njih dvojica u tome najviše i eksponirali.  U međuvremenu, diplomatskim akcijama na nižem nivou pokušavaju da  ožive staro prijateljstvo sa Srbima još iz vremena kad smo za njih ginuli u Prvom svetskom ratu.

       Vi ostadoste sami, gospodine Bler. Jedino Vi, sa svojim uigranim timom Kuk – Robertson i dalje uporno pratite svog druga Bilija. Naravno, Vaša je lična stvar s kim ćete privatno da se

družite. Kod nas se kaže – svako bira društvo prema sebi. Međutim, Vi ste i Prime minister Velike Britanije, koja je, nadam se, još uvek suverena zemlja, pa takav podanički odnos prema Americi nije u redu. Za čoveka koji tako slepo prati Klintona, kod nas bi rekli: ili je primio pare, ili to radi iz gluposti. Ja, naravno, ne verujem da ste Vi za takvu ulogu primili bilo kakve pare. U svakom slučaju, ni jedno ni drugo ne opravdava.

 * * *

       Kad je reč o pomenutoj dvojici vaših saradnika, da se zadržim malo na njima. Na vest da je pokrenuta procedura za pristupanje Jugoslavije savezu Rusije i Belorusije, gospodin Kuk, u želji da smanji razumljivo uznemirenje britanske javnosti, izjavljuje da raspolaže uveravanjem ruskog kolege Ivanova da Rusi neće intervenisati u slučaju kopnene invazije na Jugoslaviju, što je sasvim tačno. Nije, međutim, rekao da je gospodin Ivanov kazao da to neće biti ni potrebno, jer će se rat završiti pre nego što Srbija pristupi savezu sa Rusijom i Belorusijom. Nije se ni zapitao  otkud Rusima tolika samouverenost u pogledu brzog okončanja bombardovanja. Pa valjda gospodin Kuk to treba da zna bolje nego oni. Da ne potiče možda ta ruska samouverenost od već razmeštenih raketa, trebalo je da se zapita gospodin Kuk.

       Takođe, gospodin Kuk, ministar inostranih poslova Velike Britanije, neprimereno diplomatskoj praksi, obraća se pismom ruskom predsedniku Jeljcinu i uverava ga da to što oni rade sa Srbijom nije upereno prema Rusiji. Prvo, ako je neko trebalo da se obrati Jeljcinu, to ste trebali da uradite Vi, kao britanski Prime minister, a drugo, šta znače ta prazna pisma u stilu – nema to veze sa vama, majke mi, ko da su Rusi blesavi, ne vide šta se zapravo dešava i nemaju svoje kontraobaveštajne izveštaje i procene. Nisu oni kao gospodin Kuk, koji svoje obaveštajne i kontraobaveštajne informacije dobija isključivo od baba Madlene i svojih velikih prijatelja – tako ih on naziva, albanskog ministra inostranih poslova Maljua i vođe OVK Tačija, sa kojima je u stalnoj direktnoj vezi – by „mobiljni“.

       Svojevremeno je to Britanija radila preko svojih stručnih službi – MI 5, MI 6. Kod takvog stanja stvari, gospodine Bler, nisam siguran da su samo gluposti u pitanju. I kakva vam je to praksa vođenja državne politike na bazi ličnih, prijateljskih odnosa – Vas sa Klintonom, Kuka sa Tačijem i Maljuom.  Nekada je Britanija  imala diplomate za ministre inostranih poslova – Daglasa Herda, Majkla Hezeltajna, Antoni Idna. Vi sada uvodite neku novu praksu.

Nastaviće se