Koja je to banda …

28 juna, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

Posle toliko neuspelih, štetnih i poništenih privatizacija ispostavilo se da u Agenciji za privatizaciju vlada haos. Još uvek sam na odmoru, pa neke podatke koji mi izgledaju neverovatni, ne ne mogu da proverim. Čitam naslove – AGENCIJA ZA PRIVATIZACIJU: Na bolovanju čak 183 od 300 menadžera! Pa ako imaju toliko menadžera, koliko imaju ukupno zaposlenih? Ili su možda svi menadžeri pa rukovode sami sbom? Bilo šta od ove dve mogućnosti da je u pitanju, ne zna se šta je gore.

       Dalje, tih trista nečega imaju prosečnu platu od 175.000 dinara mesečno. Njihova glavna briga, pored privatizacija koje rade onako kako gore rekoh, je da vode brigu o preduzećima o restruktuiranju. A preduzeća u restruktuiranju su naša izmišljotina, uvedena pre desetak godina kao privremeno rešenje – da malo našminkamo mladu (preduzeće) koje niko neće da oženi, pa da je uvalimo nekome. Ispostavilo se da to privremeno rešenje mnogima odgovara, pa evo ta privremenost traje i dalje – onima u Agenciji zato što neko mora da vodi brigu o tolikim nevestama, a i nevestama se to usladilo, pa ako neko i pokuša da dirne u to, odmah prete štrajkom i ostalim demokratskim tekovinama koje su izborili oni koje drugi izdržavaju. Toliko su prezaštićeni da čak ni sudska izvršenja protiv njih ne smeju da se sprovode. I ko je lud da menja takav status, pa da dođe neka budala koja će da ih kupi i još umisli da takve radne navike može i da promeni. A ako i pokuša, tu su hiljade reprezentativnih sindikata, sa prosečnom platom većom od 100.000 dinara. A za to vreme prosečna plata u Srbiji, uključujući tu i ove pomenute koji znatno popravljaju prosek iznosi negde oko 44.000 dinara. Kolika je prosečna plata radnika u proizvodnji koji sve te pare stvaraju nije saopšteno.

       No da se vratimo na Agenciju za privatizaciju. Krajem prošle godine. Onaj “nezgodni” Ministar za privredu, Saša Radulović – koji je u međuvremenu naravno smenjen, pokušao da udari na to osinje gnezdo, pa naložio Agenciji za privatizaciju da mu sačini “ličnu kartu” svih preduzeća u restruktuiranju – jednostavno hteo čovek da vidi kome idu tolike pare. Onda je tu nastalo obostrano zbunjivanje – za one u takvim preduzećima je to predstavljalo zadiranje u poslovne tajne, pa su se pravili ludi i slali sve i svašta – samo ne ono što je od njih traženo. A za one u Agenciji, ispostavilo se, to je bio preobiman zadatak na koji oni jednostavno nisu navikli. Onda se onaj “nezgodni” Saša dosetio pa im je za direktora doveo još “nezgodniju” Vidu Uzelac koju bije glas da ima tu nakaradnu osobinu da traži red i rad. Međutim, ispostavilo se da ni oni u Agenciji nisu “kuče od juče”, pa su se masovno razboleli i tako smo došli do pdatka sa početka priče – da je od njih 300, 183 otišlo na bolovanje. Saša i Vida se nisu predavali, pa je Vida podelila 82 rešenja o povredi radnih dužnosti …

       I taman kad je stvar postala najinteresantnija, usledio je epilog – Saša Radulović je smenjen, a Vida Uzelac je podnela ostavku – afrička šljiva ne pada!

       Znate li onaj vic – Leži Fata na intenzivnoj. Izlazi doktor i kaze Muji: Fata ne izgleda dobro.  Znam doktore, al’ dobro kuva i dobra je sa decom, odgovori mu Mujo.

DC, 27.06.2014.