MOLITVA (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Treći deo) – Nastavak 10

30 avgusta, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Gospodine Hadži Dragane Antiću, pošto je sigurno da u čitanju „Politike“ imam duži staž od Vas, te da smatram da je to i moj list koji sam u poslednje vreme, ne svojom krivicom, prestao da čitam, dozvolite da Vam postavim neka pitanja.

       Da su se ovi događaji o kojima je reč dešavali u Paragvaju, Botsvani ili Obali Slonovače, da li biste za vest smatrali tekst dokumenta koji je usvojen ili telegrame podrške plemenskih poglavica u zemlji. Znamo mi i bez opsežne dokumentacije koju ste nam prezentovali da su socijalisti i julovci, a naročito njihova rukovodstva, veoma zadovoljni sobom. I, što je možda još važnije, dovoljni sebi.

       Pa gde i kad ti silni obožavaoci pronađoše, proučiše, proceniše i napisaše ove silne telegrame i pisma podrške, kad ni tekst usvojenog dokumenta nisu imali prilike da vide. Šta je sa suštinskom informacijom – dokumentom. Što da mi ga vi i ovi, da izvinite, već pomenuti, interpretirate, znamo i mi da čitamo. Sve one kvalifikacije – suverenitet, integritet, mudrost, hrabrost, istorijski čin i sl. mnogo bi uverljivije zvučale da smo i sami imali prilike da se u to uverimo. A ako ste nešto zaista imali da kažete, šta je sa uredničkom kolumnom – postoji li to još uvek u „Politici“. Ne znam mnogo o Vama, pa bih želeo Vas da pročitam.

* * *

       Pošto sam vas verovatno zamorio prethodnim citatima, evo jednog da se malo osvežite. U poslednjih desetak godina, pa i za vreme, a naročito uoči ovih poslednjih događanja mnogi su napustili Jugoslaviju i otišli u inostranstvo. Sa takvima se očigledno ne slaže mlada beogradska glumica Katarina Žutić. Na pitanje novinara da li je i ona razmišljala o tome da karijeru nastavi u inostranstvu, Katarina je izjavila: „Ja to ne mogu. Pored toga, ovo je najzanimljivija zemlja na svetu. Zašto bih je menjala. Dok se ljudi u drugim zemljama bave nekim drugim, običnim stvarima, mi se ovde bavimo kosmosom. U svetu se često neka sitnica doživljava kao tragedija, a kod nas je sve u superlativu.“

       Bravo, Katarina! Ti si nas perfektno opisala. I, ako dozvoliš, ja bih na ono što si Ti rekla, dodao i sledeće: „Blago niščimi duhom, jer je njihovo carstvo nebesko.“ Zaboravio sam ko je to rekao.

Nastaviće se