MOLITVA (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Treći deo) – Nastavak 29

19 septembra, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

       Milošević bi konačno trebalo da napravi bilans svoje desetogodišnje politike i da se dostojanstveno povuče. Bilo bi to časno i pošteno prema ovom narodu koji treba da potraži drugog konja koji će ga iz ovog blata izvući. Morao bi to da uradi što pre, jer jedina šansa ovog naroda je da i njega zapadne deo stredstava koja će morati da budu izdvojena za obnovu i konsolidaciju balkanskog regiona. Velike će se igre oko toga igrati, a ako tu šansu propustimo, odosmo mi u devetnaesti, a ne u dvadeset i prvi vek. Igre su već počele – Rumuni, Bugari, Makedonci, Albanci, Grci već imaju spremljene kalkulacije kolike su štete pretrpele zbog zbivanja u Jugoslaviji. Čak se i Hrvati i Slovenci ponovo kandiduju za Balkance – osetili miris para, a shvatili da biti Evropljanin baš i nije tako jednostavno kao što im se činilo. Hrvati su izračunali da će ove godine imati smanjeni prihod od turizma više nego što je u  ono vreme ikad bila kompletna turistička „žetva“ u celoj Jugoslaviji. Svi će oni čak i profitirati na ovoj našoj muci.

       Aktuelna politička garnitura treba otvoreno da kaže ovom narodu da je na Zapadu već saopšteno da će se obnova Jugoslavije odvijati u skladu sa „stepenom razvoja demokratskih odnosa“. Drugim rečima, ukoliko ne dođe do krupnih političkih zaokreta, ne samo da nećemo videti ništa od tih sredstava, već će nam i neke nove ekonomske sankcije prilepiti – direktne kao one iz početka devedesetih, ili neke u vidu spoljnog zida i ko zna još sa kakvim nazivima.

       Treba otvoreno da kažu i da je nedavno saopšteno: da li će Kosovo ostati u Jugoslaviji – zavisi od stepena demokratskih odnosa u toj zemlji. Ako se i to desi, a desiće se sigurno, jer ovo što trenutno radimo je gore od onoga što smo radili i nema veze sa demokratijom, ode i Kosovo – sa nama ili bez nas. Ko će onda da proslavlja „pobede“ i ide na radne akcije. A u Grčku ili Kinu, da svi pobegnemo – ne možemo. Zar je ova politička garnitura zaista toliko samozaljubljena u sebe da je spremna zarad svojih političkih ambicija da se suoči sa svim tim posledicama. Ja ne želim da verujem da su oni toliko ograničeni. Pre će biti da, pošto im druge nema, teraju po svome, pa dokle stignu, po principu – posle mene, potop! Time faktički pokušavaju da spasu sebe – uz pomoć nas, kao taoca.

       Onima koji na to kažu da smo proteklih meseci imali prilike da vidimo kako izgleda ta zapadna demokratija, odgovoriću da su u pravu – i ja sam na tu temu dosta elaborirao u ovom mom pisaniju. Međutim, pare su kod njih, a oni su neumoljivi, bar u to su nas nedvosmisleno uverili. Računati na nekakvu pravdu i samilost, bilo bi krajnje naivno. Nepravedni su i prema Iraku, pa mu ne daju ni njegovu rođenu naftu da proda i da za to kupi lekove. Vijetnam se i dalje oporavlja iz rata sa Amerikom. Severna Koreja je danas valjda najsiromašnija zemlja na svetu. I oni su među prvima ratovali sa Zapadom. Zajebavali su i Ruse za već odobrene kredite, te stanjem u Čečeniji, te stepenom ukupnog razvoja demokratskih odnosa u zemlji, te ljudskim pravima i dr. Zašto ne bi i nas – može im se! Kod nas je opšte poznato da smo mi najpametniji. Međutim, ovde pamet nije dovoljna. Potrebno je mnogo mudrosti. A to nisu iste kategorije. Ni jedan ekstrem ovde nije poželjan. Ni Šešeljev – na njega ne treba ni trošiti reči, ni ekstrem u stilu  „Druže Slobo, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo“, jer taj put vodi direktno u Severnu Koreju.

       Onima koji ponosno izjavljuju da mi sa našom zemljom nećemo trgovati, pa makar korenje jeli, odgovaram – sa zemljom i domovinom ne treba nikad trgovati, ali sa ovakvom državom koja se poistovetila i sa zemljom i sa domovinom i koja nas je dovde dovela – DA!

       Onima koji su nas do sada vodili i koji ponovo zaposedaju kormilarske pozicije da nas i dalje nekuda vode, odgovaram – nemojte sebe poistovećivati sa ovom pirovom pobedom,  jer u proteklom suludom ratu nisu ginuli, ostajali bez svojih ognjišta, bivali bez vode i struje samo SPS-ovci, JUL-ovci i radikali. Žrtve nisu birane po partijskoj pripadnosti. U tome smo svi bili ravnopravni. A jedina razlika između vas i onih drugih je u tome, što ste vi to hteli, a oni drugi morali.

Nastaviće se

* * *

Knjigu O OPANČARIMA I OPANCIMA možete poručiti i pouzećem preko e-maila: opancar39@gmail.com, po ceni od 500,00 Dinara plus postarina. Akcija traje do Sajma knjiga ili do rasprodaje ovog izdanja.

Istovremeno vas obaveštavamo da je u pripremi izdavanje nove knjige istog autora OPANČARSKA HRONIKA koja treba da se pojavi iz štampe do Sajma knjiga. Knjiga obuhvata blogove pisane na dogadjanja tokom 2013. godine.