MOLITVA (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Treći deo) – Nastavak 31

23 septembra, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

U međuvremenu, igranka kod kuće je već počela. Obnova i izgradnja. Sa čim i sa kim. Petogodišnji plan. Radne akcije, udarnici, udarničke značke. Taj film smo već gledali. Varaju se oni koji misle da će sve to biti sa onoliko ponosa i žara kao posle onog tamo rata, 1941. godine. Druga su to bila vremena. Svet je tek bio izašao iz svetskog rata, nemaština je bila i svuda oko nas, a mi smo bili ispunjeni ponosom što smo učestvovali u jednoj pravednoj borbi na strani pobednika. Bezgranično smo verovali našem rukovodstvu i mislili da nas vodi u svetlu budućnost. Kasnije su nas izneverili i prevarili. Sa kim sada da idemo u nove radne pobede? Sa onima istima koji su nas u ovo i uvalili. Sa Miloševićem i Šešeljem? Dokle ćemo stići sa njima. Do Kube, Severne Koreje, Kambodže? Ja ne bih sa njima na tu stranu.

       Oni i nemaju drugog izbora. Prokockali su sve kredite – opravdano ili neopravdano, to sada više nije ni bitno, njihova je to politika bila, a ne moja, a tako nije moralo da bude. Oni na tu stranu jedino i mogu da idu, ali neću da i mene vode sa sobom.

* * *

       Narode, stoko jedna! Uspravi se već jednom i reci ovim političarima koji su te dovde doveli, a za koje uporno i dalje glasaš, da ti više voliš proslavu pobede na Svetskom prvenstvu u košarci iz 1998. od proslave poraza Kosovske bitke iz 1389. godine, da voliš da radiš i zaradiš, da gajiš decu i unuke, vodiš ih na more – leto se primiče, da ideš na utakmice, navijaš za tvoje – da pobede, i te kako, a ne da ti generacije kroz ceo dvadeseti vek ratuju i slave izgubljene pobede. Nema pobednika ni u jednom ratu – svi su ratovi izgubljeni, pogotovo ovi moderni.

       Nisu to više ni ratovi ko nekad. Ne možeš neprijatelju ni lice da vidiš. Pogledaj koje ga junačine vode – Klinton, Bler, Kuk, Robertson, Medlin Olbrajt(!), Džejmi Šej, Joška Fišer, zar ti neko od njih liči na vojskovođu. To je gomila debila, zaljubljena u video igrice. Što veći debil, veći ratnik! Ovo nije rat časti, ovo je rat perverzne tehnologije protiv živih ljudi – naroda koji se voljom onih koji ga vode dobrovoljno prijavio da izigrava zamorče.

       Gde ćeš i kako da živiš posle ove pobede! Lažu te oni koji kažu – možemo mi sami, niko nam ne treba. Može i tako, ali ćeš se vratiti još za pedeset godina unazad i živeti onako kako se živelo pre sto godina. Nažalost, trebaće ti i ove kurve što su nas ovako udruženo i zdušno bombardovale skoro tri meseca. Bez obzira na to kako se ovo ludilo bude završilo, ponašaće se pri tom i kao pobednici. Već su se postarali za to – proglasili su nas za najomraženiji narod na kugli zemaljskoj, a takve niko ne voli i otuda ova neshvatljiva upornost da nas unište.

       Na drugoj strani, mi ćemo našu pobedu proslavljati sami – kod kuće. Ko im tamo jebe mater! Valjda mi bolje od njh znamo ko je pobednik.  23. april – dan RTS-a. Gospodin Komrakov, ako ga dotle ne smakne neko od ojađene rodbine onih što su izginuli ko glineni golubovi,  tada verovatno u ulozi generalnog direktora RTS-a, primiće orden za hrabrost prvog reda i održaće topao očinski govor svim svojim radnicima, otkopanim i neotkopanim,  koji onako hrabro padoše od zlikovačke agresije. Biće tu i bivši reditelj Jovan Ristić, bivši spiker Vojvodić i ko zna koliko još zaslužnih gostiju.

       Potom, Dan „Crvene zastave“, „Krušika“, „Lučana“, „Sartida“ ……. Dan policije – smrt Gorana Aleksića, koji onako hrabro pogibe spasivši svojim telom najviše funkcionere  SPS-a, koji su se na tom tragičnom mestu zadesili nekim mnogo važnim poslom iz domena agit-propa, a Gorana poveli da ih čuva. Biće, do kraja života odevena u crno,  pozvana i njegova mlada supruga sa oba deteta – i onim koga je otac video i onim koje nije doživeo da vidi. Govor će držati Gorica Gajević ili Dušan Matković – možda i oboje,  ko zna na kojoj funkciji tada. Ko zna koliko ćemo takvih pobeda slaviti.

       Šešelj i njegova luda družina će se ponovo aktivirati, pogotovu ako se Rusi aktiviraju. Zato im i neće dozvoliti da odu iz Vlade. Šešelj već traži nove lokalne izbore – one koje su izgubili. Što ne traže opšte izbore? Ponovo će se ljuti specijalci useliti na TV ekrane. Nisu stigli da se dokažu za vreme rata koji su započeli, pa moraju da nadoknade propušteno, da ih rodbina onih koji su izginuli ne zaboravi. Milošević će, po običaju, ćutati, a Ivica Dačić će objašnjavati šta je pisac hteo da kaže. Mira Marković će objaviti novu knjigu čije će tiraže unapred otkupiti  sindikalne podružnice obnovljenih nam radnih kolektiva, i to će biti obavezna literatura u pauzama frontovskih akcija obnove i izgradnje.

* * *

       Na Zapadu će i dalje čitati „Tajms“, „Vašington post“, „Die Wele“, „Figaro“ i ostale njihove listove, gledati kriket i bejzbol i navijati za „Mančester junajted“, a mi ćemo navijati za one njihove klubove u kojima igra najviše naših igrača.

Nastaviće se

* * *

Knjigu O OPANČARIMA I OPANCIMA možete poručiti i pouzećem preko e-maila: opancar39@gmail.com, po ceni od 500,00 Dinara plus postarina. Akcija traje do Sajma knjiga ili do rasprodaje ovog izdanja.

Istovremeno vas obaveštavamo da je u pripremi izdavanje nove knjige istog autora OPANČARSKA HRONIKA koja treba da se pojavi iz štampe do Sajma knjiga. Knjiga obuhvata blogove pisane na dogadjanja tokom 2013. godine.