Na petooktobarsku godišnjicu – radikalno u devedesete

7 oktobra, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

Aleksandar Vulin, nekadašnji ljubimac Mire Marković i – kako pre neki dan reče za Ružića SNS-ov mladoradikal Aleksandar Jovičić, njena podguzna muva, daje ocenu “5. Oktobra”: “Dan revolucionarne obmane srpskog naroda”. Što je najgore, ispada da je u pravu. “5. Oktobar” su sjebali oni koji su ga i izveli. Pokazali su se i nepošteni i nesposobni i nezreli. Kad to kažem, mislim pre svih na Koštunicu, Draškovića, Tadića … pa neka od ovih kvalifikaciju biraju kako se kome koja od njih sviđa. Zoran Đinđić, jedini od njih koji  je vredeo, je ubijen. Motivi njegovog ubistva nikada nisu istraživani – i to za vladavine pomenutih, a to sve kazuje i o njima.

       I sada imamo za Predsednika čoveka koji je govorio Đinđiću da je i Tito pre smrti išao na jednoj nozi. Predsednik Vlade je Šešeljeva, a potpredsednik Miloševićeva zvezda u usponu, pa nije ni čudo što je u toj Vladi ministar pomenuti Vulin. I time sam sve rekao.

       To što štrajkuju prosvetni radnici, niko i ne primećuje. Navikli smo, oni to tako početkom svake školske godine. Štrajkuju i radnici – ko bi ih i pobrojao. Sindikalnih lidera je sve više – novčanici sve tanji i tanji, a oni sve deblji i deblji.

       Od pre neki dan štrajkuje i policija. Koliko njih, ne saopštava se. Ni to, ni zašto štrajkuju. Mlađani ministar policije je juče primio delegaciju policijskog sindikata – kaže da je štrajk nelegalan i poziva ih da se vrate na posao, jer ako oni neće da rade, ima ko hoće. Kako to da shvatimo – dovešće bolju policiju?

       Ukidaju i advokate. Za to je zadužen drugi ministar – ministar pravosuđa, još mlađi od onog prethodnog. Prvo zaposlenje, pa ministar. To je neki novi naš izum. Donose se zakoni kojima se klasični advokatski poslovi predaju u isključivu nadležnost notara. Njih 94 – a treba da ih ukupno bude 300 preuzimaju poslove koje je u Srbiji radilo 8.500 advokata. Advokatima ostaje, kako kaže ministar poslovi sa privredom, upravni sporovi … i ptretpostavka je – samih advokata, zastupanje pred sudovima. Koja privreda, nema je više, gasi se, a i oni što su preživeli nemaju prečih stvari do da angažuju i plaćaju advokate. Upravnih predmeta običan advokat ima par puta tokom svoje karijere. A ni ono o zastupanju pred sudovima više nije izvesno, jer rešena je još jedna dilema – slučajeve osporavanja beležničke izjave koju sačinjavaju notari, zastupaće oni sami – onih 94, kasnije njih 300. Dobro, to je i pošteno, jer svakojakih sporova će iz njihovog rada ispasti. Ne zato, što su oni gori od advokata, ne znam ljude, možda su i bolji, ali iz takvog rada kako su ga zamislili, hoće sigurno. Ako se u išta razumem, to su ugovori. Radim ih 50 godina. Ne pišu se ugovori po “difoltu” na šapilografskim formularima iz prostog razloga što ne postoje dva ista ugovora. Pisanje ugovora je najmanji problem, to je zadnjih 5% posla, zavisno koliko ko brzo kuca. Sve ostalo je priprema ugovora. Ugovori o investicijama su knjige, ne računajući priloge. Na njima rade ekipe najrazličitijuih stručnjaka. Rekoh pre neki dan negde da sam se radeći na ugovorima lomatao po svetu bar tridesetak godina – i svuda sam to radio sa advokatima, nigde sa notarima. A kod nas će to da radi ona ekipa odabranih 94 notara! Položilo ih je više, ali je samo toliko – za sada Ministar imenovao. Zašto? Pa sada su najpotrebniji.

       Za notara može da polaže svaki pravnik sa položenim pravosudnim ispitom, ali će notarom postati samo onaj koga ministar imenuje svojim Rešenjem. U tome je poenta – advokatura, po ustavu samostalna javna funkcija, zamenjuje se notarima kao državnim službenicima koje imenuje aktuelna izvršna vlast. Izgleda da ni to nije sve – kažu da je u pripremi i zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, kojim će i dobar deo preostalih advokatskih poslova preći u isključivu nadležnost tih službi, koje će valjda biti organizovane po opštinama – dakle opet kao državni službenici. I eto na delu je ponovo ono Kočićevo – kadija te tuži, kadija ti sudi, a evo od sada i brani. Aferim! Ni za Turaka ne bejaše tako. To bi bar trebao da zna naš ministar – pripravnik, jer on je, kažu, na fakultetu asistent za te egzotične predmete.

       Red se zavodi i u sferi informisanja. Od dve dosadašnje “gradske” televizije, nema više ni jedne. Na studiju B je nova gradska vlast postavila novu direktorku, a ova uvela novu programsku šemu, u kojoj nema “starog” Sarape sa svojim problemima. Kažu, direktorka zaključila, čim je stigla, da je toj kultnoj emisiji opala gledanost, a pre njenog dolaska produženo trajanje emisije zbog povećane gledanosti! B92 ukida Utisak nedelje – emisiju koja je opstala čak i u Miloševićevo vreme! U tom terminu će se ubuduće emitovati rijaliti program “Sladak život” u kome je, kako kažu, u prvoj emisiji najdirljivija scena bila kad Lepa Lukić ljulja lutku.

       Ni kultura ne zaostaje – za direktora Beogradskog dramskog pozorišta postavljaju čoveka koji je nedavno diplomirao na pozorišnoj akademiji u pedeset i drugoj godini života. On, kažu, od svih prijavljenih kandidata najbolje ispunjava propisane uslove – iskustvo u rukovođenju i znanje jezika. Oglasio se njegov profesor sa Akademije, poznati reditelj Goran Marković i javno rekao, da taj čovek niti ima iskustva u rukovođenju pozorištem – jer je tek nedavno diplomirao pa pre toga nije ni mogao da stiče iskustvo na takvim poslovima, a što se tiče zahtevanog znanja bar jednog svetskog jezika – da je on na fakultetu jedva izvukao šesticu iz ruskog. A pomenuti kandidat, povodom toga kratko izjavljuje – neće sada da se bavi Goranom Markovićem, već kad bude izabran. Ne reče ni svojim profesorom, ni ako bude izabran, već kad bude izabran.

       Od štampanih glasila najpopularniji je “Informer” Dragana J. Vučićevića u kome čak i premijer objavljuje svoje autorska saopštenja, a ovaj – Dragan J. Vučićević, mu se pošteno odužuje – postao je najverniji portparol SNS-a. Pink ne zaostaje, ono što propusti da napiše u svom listu, pomenuti Dragan J. Vučićević saopštava nedeljom uveče u top terminu – 20h, u svojoj autorskoj emisiji “Teška reč”. Gosti su, naravno, u skladu sa onim što treba da se kaže.

       Ministar kulture i informisanja je moj nekada omiljeni lik Ivan Tasovac. U svojoj knjizi O OPANČARIMA I OPANCIMA posvetio sam mu dosta prostora. Između ostalog i zbog toga što je bio svagda aktivan, kritikujući sve na polju kulture – sada, kao ministra, nigde ga nema. Ako ne može ništa da učini, što ne podnese ostavku. Takav gest bi koristio. Ovako šteti. Povlačim sve što sam o njemu rekao i proglašavam ga opančarom. Da podsetim:

U mom selu ima jedan opančar.

Što on pravi dobre opanke!

Obuješ ih, popenješ se na soliter

i skočiš sa desetog sprata.

Ti se razbiješ ko ….., a opancima ništa!

DC, 05.10.2014.