Ne možemo mi bez vukova

19 decembra, 2015 u rubrici Opančarski dnevnik

       Evo nama još jednog vuka – Dejan Vuk Stanković, analitičar! A već sam se bio zabrinuo, da neću imati o čemu da pišem. Onog bivšeg opozicionara, Vuka Draškovića, visoko kotiranog među mojim opančarima, nigde nema. Povukao se negde u tišinu i rabi ono teško stečeno za vreme vladavine Beogradom, krajem devedesetih. Probudi se samo pred izbore, da vidi uz čiju će pomoć da prođe cenzus i uzme apanažu koja partijama po zakonu pripada za taj performans.

       Što se tiče samo-zadovoljavajućeg i sebi dovoljnog Vuka Jeremića, za njega, od kako mu je propala inicijativa za mesto Generalnog sekretara ujedinjenih nacija, ni Ban Ki Mun više ne zna gde je.

       Okreni, obrni ostade mi samo Dejan Vuk Stanković, analitičar! Primetio sam ga i ranije, ali sam ga držao pod šifrom “šta ovaj priča”, a takvih je mnogo pa nisam ni obraćao pažnju. Ja doduše ne znam kako se postaje analitičar, nisam čuo za takvu školu, pa držim da su za sticanje tog zvanja potrebne samo dve stvari – da se proglasiš analitičarem i da tvoje analize neko prihvati, a boga mi i plaća, što bi rekao Branko Đurić, zvani Đura. Što se toga tiče za ovog vuka tu nema problema, jer njegove analize su i duboke i visokoumne. Tako je nedavno, za Vladin službeni glasnik Informer, pobrojao deset afera preduzetih od strane opozicije u cilju rušenja rejtinga stranaka i pojedinaca – “od „Tamnave“, Dikovića i Blera, preko helikoptera, Banane, „Beograda na vodi“ i Tominog vanbračnog deteta do pretnji Pajtiću, prisluškivanja i stanova u Bugarskoj …” Verovali ili ne, sve te afere lansirane su u ovoj godini kaže Dejan Vuk Stanković, analitičar, uz mudar zaključak da ni jedna od njh nije uspela da vlasti nanese bilo kakvu štetu, a sve su bile preduzete u cilju urušavanja institucija vlasti.

       Ima još toga, ali ne bih više o tome, jer nisam ja na tom nivou, da bih mogao da ga pratim.  Ja spadam u one zastarele klasičare koji bi rađe rekli – čega se pametan stidi budala se ponosi. Ili ono, što ovih dana negde pročitah – Ne slušaj svoje srce, jer ono ipak samo lupa. Vuče, just think about!

 Dragiša Čolić, 18.12.2015.