Ništa politički, o fudbalu je reč

20 decembra, 2015 u rubrici Opančarski dnevnik

       Daleko pamtim, ali se ne sećam da je ikada Zvezda na kraju jesenje sezone bežala Partizanu, prošlogodišnjem šampionu, 36 bodova, a bogami ni obrnuto, pa se postavlja pitanje o čemu se tu radi, jer mahom to su sve isti igrači koji su igrali i prošle godine. Niko, sem navijača, ne krivi ni upravu, jer to su sve fudbalski znalci, na čelu sa izvesnim Zoranom Popovićem, kao predsednikom i Miloradom Vučelićem, kao potpredsednikom, koja sve preduzima da izvede Partizan iz ove neviđene krize.

       Najpre su smenili poznatog trenera Marka Nikolića i na njegovo mesto doveli još poznatijeg Zorana Milinkovića. Ovaj je odmah shvatio da treba nešto preduzeti na mentalnoj pripremi svojih fudbalera, pa je već “na prvu loptu” angažovao pojačanje – jeromanaha Ilariona kao člana stručnog štaba, kome nije trebalo dugo da konstatuje da je đavo ušao u Partizan, jer su se crno-beli odrekli Boga, te da su i on i fudbaleri na božijem iskušenju. Svi su se – ko glasno, ko prećutno, složili sa ovom dijagnozom, uključujući i poznatog partizanovca Tomislava Nikolića, jer reč je o tradiciji srpskih domaćina – kad im nešto ne ide, oni pravac u crkvu. Jedini kome se to nije dopalo bio je poznati disident Duško Vujošević, koji je izrazio sumnju da jeromonah poznaje đavola lično i javno postavio pitanje da velečasni nije možda išao zajedno sa njim na more i sa stručnim štabom Partizana odradio pripreme pred početak jesenje fudbalske sezone. Na žalost, tu Duškovu poruku niko nije prepoznao iako je on trenutno slobodan od košarke, pa je mogao da se okuša i u fudbalu, jer da su njega angažovali kao trenera, on bi sa svojim pedagoškim metodama čas posla rešio ove probleme, a to što je on košarkaš a ne fudbaler nema nikakve veze – ni Murinjo nije nikada igrao fudbal, pa eno ga, trenira Čelzi za 15 miliona evra godišnje. Uostalom, ne bi to ni za Partizan bilo ništa novo – u njegovo zlatno doba, o kome još uvek seiri reditelj Gorčin Stojanović, vodio ga je košarkaš Žarko Zečević. Bilo kako bilo, taj momenat je propušten.

       Jeromanaha, da izvinete, niko od fudbalera nije jebavao, jer ipak su to deca komunističkog porekla koja nemaju pojma o značaju crkve u savrmenim svetskim fudbalskim kretanjima, pa se pokušalo sa “lifekoučom”, Miroljubom Puškićem, koji je angažovan da promeni psihu fudbalera Partizana. Miroljub se kažu trudio da fudbalerima otkrije tajne života, ali se nije potrudio da to primeni i na sebi, pa je tako tokom jedne utakmice prikazao i sudijama deo svog repertoara, koji su mu najpre pokazali crveni karton, da bi kasnije bio i kažnjen, odstranjivanjem iz fudbala za određeno vreme, tako da je i taj pokušaj propao.

       Onda se neko setio da bi opet trebalo dovesti novog trenera, pa su se setili Ljubinka Drulovića, koji je u to vreme bio angažovan kao selektor makedonske reprezentacije, postavivši mu jedini uslov – da sa Partizanom koji je bio već u povelikom zaostatku za Zvezdom osvoji titulu šampiona, što je ovaj, na sreću Makedonaca, odmah obećao i prihvatio poziv. Međutim, na opšte iznenađenje, a naročito pomenutih čelnika Partizana, usledio je još žešći pad. Svi su bili nezadovoljni sem Drulovića koji se isticao optimističkim objašnjenjima – Pokazali smo karakter i kad smo gubili, Možemo biti ponosni kako smo izgubili,  Ništa ne bih menjao, Ovo je jedan od boljih poraza Partizana, Igramo na nivou na kom treba stalno da igramo, Prema prikazanoj igri zaslužili smo više od poraza, Kad igrate u gostima klinci protivničkog kluba koji skupljaju lopte neće odmah da vam vrate loptu – inače bismo ih mi stigli …

       Uprava je smatrala da Druloviću ipak treba pomoć, pa je ponovo potegla za jačanjem stručnog štaba tako što je angažovala psihoterapeutkinju Mirjanu Nikolić, koja je odmah shvatila u čemu je stvar – u pokušaju da igračima digne moral, kažu da ulazi u svlačionicu fudbalera u mini suknji da bi sa njima obavila psihološke seanse za koje je plaćena. I gle čuda, fudbalerima je moral počeo da se diže pa su pre neki dan, pobedili Borca sa 2:1! Na žalost u slučaju Drulovića ni to ne pomaže, tako da se priča da je njegov odlazak iz Partizana gotova stvar.

       Za fudbalski svet, a posebno partizanovce, čaša se prelila posle poraza od Augsburga u Beogradu što je toliko revoltiralo navijače Partizana, popularne Grobare, da su posle utakmice uleteli u prostorije kluba i isterali upravu – posle se pričalo da im je Predsednik Zoran Popović, pretio da će pozvati policiju, ali da se oni na to nisu osvrtali, što je Predsednik demantovao – kaže da je samo hteo da uzme svoju kapu, međutim ovi mu ni to nisu dozvolili.

* * *

       Povodom ovih nemilih doga]aja oglasio se i bivši fudbaler Partizana Nebojša Vučićević, popularni Uške. Kako prenosi “Blic” on je izrazio otvorenu sumnju da je sve to maslo aktuelne vlasti koja je pomenutu upravu ubacila u Partizan da uništi ovaj klub, a kao krunski dokaz navodi opšte poznatu činjenicu da premijer Vučić navija za Zvezdu. Pošto takva mišljenja nisu usmljena, Vlada je odlučila da toj pojavi prida odgovarajući značaj, jer se širenje takvih glasina ne sme dozvoliti na pragu izborne kampanje. Priča se da će uskoro doći i do prve razmene kadrova – u Partizan će biti upućena Maja Gojković, koja može da bude i crna – što je pokazala prilikom nedavne posete Iranu, i bela – što je pokazala pre neki dan prilikom proslave povodom istorijskog događaja, otvaranja poglavlja o pristupanju Evropskoj uniji. Njoj to neće biti teško, bez obzira za koga navija, jer je poznata njena bogata promiskuitetna politička karijera. Put Partizana će kažu i Aleksandar Vulin, sa sve svojom nedavno politički reaktiviranom drugaricom iz vremena Mirinih dana, Zoricom Brunclik, čime će Vlada po mišljenju uglednih političkih analitičara jednim udarcem ubiti bar dve muve – konačno sjebati Partizan i istovremeno sprečiti da takva pojava strefi i nju samu. U obrnurom pravcu, put Vlade, poćiće kažu Ljubinko Drulović kako bi bio ojačan informativni štan SNS-a za vreme izbora, jer su uočene njegove sposobnosti u odbrani neodbranjivog.

       Razmišlja se i o dodatnom pojačanju stručnog štaba, pa bi u tom cilju bila angažovana popularna Dara Bubamara koja bi billa ofarbana u crno-belo – što bi se fudbaleri mučili da idu po splavovima kad sve može da ostane kod kuće. Ima još ideja koje sam saznao iz poverljivih izvora ali nije u redu da ih otkrivam. Biće tu i novih likova pa sve to treba dobro postaviti. Pošto više ništa ne sme da bude prepušteno slučaju, u tu svrhu će biti angažovan poznati reditelj, još poznatiji partizanovac, Gorčin Stojanović.

 * * *

       Nama ostaje da pratimo situaciju koja postaje sve uzbudljivija. U međuvremenu, ispričaću vam jedan vic – ruski, još iz Staljinovog vremena, tako da nema veze sa aktuelnom politikom. Elem, rešili Rusi da poprave devizni bilans zemlje, pa u tu svrhu otvorili kupleraj – samo za inostrane goste.  Međutim, očekivanih rezultata nije bilo, pa je Komitet odlučio da razmotri taj slučaj. Ređaju se govornici, pljušte ideje, ali zadovoljavajućeg rešenja nema. Nemajući kud, sekretar komiteta, konačno dade reč jednom članu koji se uporno javljao iz zadnjih klupa, jer je zbog nekih greha bio malo politički skrajnut – ‘Ajde kaži šta hoćeš, reče mu sekretar. – Druže sekretare, ja mislim da su tu u pitanju kadrovi, reče ovaj. Sekretar mu hitno oduze reč uz oštro upozorenje – Nemaš ti pojma, kadrovi su sve proverene partijske radnice iz 1941. godine.

Dragiša Čolić, 20.12.2015.

 P.S. Pokušao sam da konsultujem i moje bivše prijatelje – Žarka Zečevića i Ivicu Osima, ali mi se oni više ne javljaju.