O POLITICI I JOŠ PO NEČEM, nastavak (13)

16 januara, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

No, da se vratim na našu unutrašnju politiku. Danas je 14. April 2012, a za 6. Maj su zakazani opšti izbori – i parlamentarni i predsednički. Hteo bih da sa svojim viđenjem onih za koje treba da glasamo, završim pre toga – da mi neko ne pripiše da su rezultati glasanja uticali na ovo što pišem. Posebno zbog toga što mi po nekom redu stvari na red dolazi Dačić sa svojom ekipom. Jedan sam od onih koji rehabilitaciju SPS-a zarad formiranja ove tekuće Vlade, smatraju najvećom greškom Borisa Tadića. Pružio im je slamku spasa što su oni vešto iskoristili i sad već oni „svoga šarca jašu“. Ono sa Miloševićem je već zaboravljeno i jedino istorija tu grešku može da ispravi.

       U Dačićevu prvu petorku spadaju još i Slavica Đukić Dejanović, koja trenutno, kao vršilac dužnosti Predsednika, vodi Zemlju! – pa da li je to moguće, što bi rekao legendarni Mladen Delić. Zatim olinjali plej boj, Čuburac, Milutin Mrkonjić zvani Mrka, koji svima prkosi, i to javno, time što promoviše svojih, kako kaže, omiljenih 5M: Milošević Sloba, Milošević Mira, Milošević Marko, Mihalj Kertes – ne znam ko je peti, zaboravio sam, a možda ih je i više bilo.     Potom, Žarko Obradović, Ministar prosvete, koji istovremeno predaje i na privatnim fakultetima  – kao i koleginica mu, profesorka Nataša Bekvalac. Tamo zarađuje više, pa ne prima Ministarsku platu, što je za svaku pohvalu. Pa onaj smlaćeni Petar Škundrić, koga su sa mesta Ministra za energetiku prilikom nedavnog „smanjenja“ broja članova Vlade žrtvovali tako što su ga postavili na mesto Džavnog sekretara pa on sada sa tog mesta radi isto što je i do sada radio – vodi resor energetike. A da zbog toga ipak ne bi patio, dali su mu da bude i Predsednik sportskog društva Crvena zvezda – moje Crvene zvezde za koju navijam od malih nogu. Pa kakve on veze ima sa sportom – to se iz aviona vidi! Da tu je i najpoželjniji neženja Srbije Dušan Bajatović, ali za njega ovog puta nije bilo mesta u prvoj petorci. Međutim, on je all round igrač, član je prve dvanaestorice tako da će posle narednih izbora i oni dobiti veću minutažu.

       Dačiću, kao Ministru policije, se ne mogu osporiti zasluge za razbijanje kriminalnih grupa, naročito onih koji su se bavili isključivo svojim poslom – kriminalom, a ne i politikom istovremeno. Za ove druge važe posebna pravila – oni će doći na red kad neka druga koalicija dođe na vlast, jer u protivnom pade Vlada. Ta selektivna pravda je veliko zlo i karakteristika svih postoktobarskih Vlada. A kad je reč o ovoj tekućoj Vladi, daleko od toga da mislim da je samo Dačić za to kriv. Boris Tadić je od njega daleko veći krivac. Trebao bih ovde da kažem Mirko Cvetković, kao Predsednik Vlade, međutim, poznata je stvar da se on ni zašta i ne pita i da je Tadić taj koji o svemu odlučuje – naravno kad je DS u pitanju. No o njima ćemo kasnije.

       Dačić ima i svoju drugaricu Cecu – po zemljčkoj liniji. On je sa Cecom, kad su njeni gresi u pitanju, u strogo poslovnom odnosu – čak i kad ide kod nje na slavu. O tome je obavestio javnost, da neko slučajno ne pomisli da ovih deset godina istrage koja se protiv nje vodi ima sa tim bilo kakve veze.

       Povezivali su ga i sa aferom „kofer“ ali i to nema veze. Njega su pozvali da izađe sa inkriminisanog lica mesta u kojoj se pojavio kofer sa parama, pre nego što je tu upala policija – ona Vojina, prethodna, ne ova sadašnja, njegova. No bez obzira na sve okolnosti slučaja, kasnije je ipak sprovedena ozbiljna istraga u kojoj je utvrđeno da sve to nema veze – ni sa kim! Izgleda da je jedini krivac bio kofer.

       Ubice novinara Ćuruvije i Pantića još nisu pronađene. I neće, sve dok je ova kooalicija na vlasti. I to ne samo ovi u vrhu vlasti. U samoj policiji i državnoj bezbednosti verovatno još uvek rade isti izvršioci radova. A oni su bili samo izvršioci. Ko zna dokle bi se došlo kad bi se ispitala pozadina tih zločina. Ne odnosi se ovo samo na Ćuruviju i Pantića.

       Što se Dačićevih političkih stavova tiče, čini se da su oni fleksibilni i da on u tome uspešno balansira. S jedne strane drži na okupu jezgro SPS-a, a na drugoj strani se deklariše – i mora se priznati, uspešno ponaša i kao Evropejac. Sada, tokom izborne kampanje, izjavljuje – Vladu će sastaviti onaj koji bude u kooaliciji sa nama, što znači da politički programi, nisu mnogo ni bitni – sve su ostalo nijanse, što bi rekao Đorđe Balašević.

       Za političku rehabilitaciju i Dačića i SPS-a najzaslužniji je Boris Tadić. Da nakon prethodnih izbora nije zajedno sa njima formirao Vladu i time im dao šansu da se relativno korektnim radom oporave, još dugo bi oni bili stranka na granici cenzusa. Ovako, ko zna – Hanibal ante portas!

Nastaviće se …