O POLITICI I JOŠ PO NEČEM, nastavak (15)
18 januara, 2014 u rubrici O opančarima i opancima
Žarko Obradović je mudar čovek pa razmišlja o budućnosti – svojoj. Ovih dana je smenio svog pomoćnika za visoko obrazovanje Slobodana Jaukovića, jer se, kako obaveštava Tanjug, nije složio sa strategijom razvoja obrazovanja koja se odnosi na privatne fakultete, koju je ovaj zastupao. U pravu je, šta tu ima da se menja kad je ovako baš lepo.
* * *
Na prošlim izborima, verovatno zato što nije bio siguran da li će preći minimalni cenzus za dobijanje svojstva parlamentarne stranke, Ivica Dačić, odnosno SPS, je nastupao zajedno sa Partijom penzionera – PUPS, Jovana Krkobabića i „Jedinstvenom Srbijom“, Dragana Markovića Palme, tako da je to bila neka vrsta pod-koalicije koja je potom ušla u vladajuću koaliciju, koju je zajedno sa G17 Plus formirao DS sa koalicionim partnerima sa svoje liste – Ljajić, Čanak i dr. Možda ih je bilo i više, nisam siguran, ali nije to ni bitno za ovo što hoću da kažem. Sve nabrojane treba podmiriti i o tome se pravi Koalicioni sporazum koji uključuje pored Podpredsedničkih mesta i resornih Ministara i raspodelu još svega i svačega – mesta Državnih sekretara, Zamenika i Pomoćnika, Generalnih sekretara i sl. – mnoga od tih mesta su i izmišljena samo da bi se podmirili svi zahtevi, zatim raspodela javnih preduzeća – to je razlog što se ova preduzeća još uvek ne privatizuju, raspodela ambasadorskih i drugih mesta po Ambasadama, zatim novo ustanovljenih mesta ekonomskih ambasadora, iako su od vajkada pri Ambasadama postojali ekonomski savetnici, razume se pored predstavnika Privrednih komora u inostranstvu, za koje nisam čuo da su ukinuti itd, itd. i na kraju – za one koji ne budu imali strću da dobiju neko od navedenih mesta – obično zaposlenjepo navedenim organima i institucijama koji će tu biti u radnom odnosu, pri čemu uopšte nije važno da li oni taj posao znaju da rade ili ne, jer će, pored njih, za stvarno obavljanje poslova biti angažovani oni koji to znaju, putem ugovora o delu i sličnih ugovora koji ne predstavljaju radni odnos. Takvih je takođe na stotine po svim ministarstvima. Jednostavno, koalicioni i podkoalicioni partneri dolaze sa listom svojih želja na kojima se nalazi sve i svašta, pa se tako na ambasadorska mesta, na primer, upućuju pisci, ginekolozi, psihijatri i ostali. A jedini kriterijum da li će prijavljene želje biti i ispunjene, zavisi od toga koliko je donosilac liste važan za formiranje parlamentarne većine u Skupštini, što vodi ka dobijanju mandata za formiranje Vlade – takve kakva je opisana. Dešava se tako da ako za postizanje skupštinske većine fali jedan glas, taj koji raspolaže sa tim glasom „zacepi“ i traži – pa i dobije, mnogo više nego što bi mu po nekakvom normalno sledu stvari moglo pripasti.
Potpisivanje tih Sporazuma je i najteži posao za formiranje buduće Vlade – tekući poslovi koje će potom ta Vlada da obavlja, su manje važna, dakle i lakša stvar. I na kraju, taj Sporazum je potom i najvažniji „zakon“ koji tu Vladu obavezuje tokom celog mandata, bez obzira kako se povereni poslovi u praksi i obavljaju, jer u protivnom sledi izlazak iz Koalicije i …. pade Vlada!
Karakterističan za to je slučaj bivšeg Generalnog direktora Beogradskog sajma, Anđelka Trpkovića, koga je SPO postavio na to mesto, u preduzeću koje mu je pripalo po koalicionom sporazumu. Nesrećni Anđelko radio dobro svoj posao i svi bili zadovoljni sem Šefa koji ga je tu poslao – Vuka Draškovića, bivšeg opozicionog lidera iz vremena Miloševića, pa je predpostavka da su njemu, sa takvim referencama poznata pravila ponašanja, koji mu je poručio da se uzme u pamet, jer nije on tamo poslat da unapređuje rad Beogradskog sajma i srpske privrede, već da izdvaja za stranku, jer to što izdvaja nije dovoljno. Anđelko se pobunio, jer je smatrao da je i to što izdvaja mnogo, nakon čega je Šef pokušao smesta da ga smeni. Usprotivili su se drugi članovi koalicije, bilo je i javnih kritika, jedno vreme je donošenje takve odluke bilo odloženo, međutim na kraju je Anđelko ipak morao da ode. Sporazum je sporazum, u protivnom – pade Vlada! SPO je potom u „svoje preduzeće“ Beogradski sajam, postovio „svog“ novog direktora, koji sluša.
To su razlozi što naš Parlament ima 250 poslanika, što Vlada zna da ima i preko 25 ministarskih resora i što su javne službe i javna preduzeća tako brojna. Takav administrativni aparat je ne samo preskup, već i težak za rukovođenje.
To se naravno odnosi i na samu Vladu. Rukovođenje takvom Vladom je Sizifov posao i to je razlog što sadašnjeg premijera – koji nije ni glup ni nesposoban, mediji posprdno predstavljaju kao klovna, kafe kuvaricu Vlade i slično, a on, mučenik, mora da balansira između svih njih. Za vođenje takve Vlade traže se ne samo stručne već i posebne psihofizičke sposobnosti, koje većina ljudi nema ili jednostavno, ne želi da se time bavi. Verovatno je to i razlog, što sadašnji gradonačelnik Beograda, Dragan Đilas, koji važi za sposobnog i energičnog čoveka odbija da u tekućoj izbornoj kampanji bude nominovan za mesto premijera na listi DS-a – kao ima još neka posla da pozavršava po Beogradu, što je sasvim neuverljivo. Kao kad bi neki fudbaler rekao – neću da pređem u prvi tim, imam još neka posla ovde u drugom timu. Po meni, takav stav je sasvim u redu. To je jedan od najvećih problema ovog sistema vlasti, svojstven svim strankama, koji zahteva hitno rešenje i što bi neki ozbiljan čovek u takvom sistemu stavljao na kocku svoj autoritet.
Naravno, to nema veze ni samo sa Dačićevom pod-koalicijom od koje sam počeo. Ovde je više reč o kadrovima političkih stranaka od kojih će uskoro, po izborima da bude formirana nova vlast, što je i za same kadrove jako važno, jer ako neko od njih uđe u vlast, to mu je i garancija da neće biti gonjen za eventualne grehe koje je počiunio. Na primer, Dragana Markovića Palmu, vezuju za neke sumnjive poslove sa ugljem, a to je opet povezano sa nedavno pohapšenom većom grupom ljudi iz rudnika i termoelektrane Kolubara u Lazarevcu – javno preduzeće koje je svojevremeno po partijskoj preraspodeli pripadalo DSS-u. Drugim rečima, ako pomenuti Palma ne uđe i u novu vlast može mu se desiti da i on naknadno bude procesuiran i obrnuto, jer u protivnom – pade Vlada!
Nastaviće se …