O POLITICI I JOŠ PO NEČEM, nastavak (28)

februar 2, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Nemam ja nameru da ovde razmatram kadrovsku politiku stranaka – samo kao posmatrač pominjem neke stvari onako kako sam ih doživeo, ali kad je reč o DS-u pomenuo bih i Snežanu Lakićević Stojačić, državnu sekretarku u Ministarstvu rada i socijalne politike, koju sam upamtio po nečasnoj ulozi prilikom neuspelog izbora Filipa Ceptera za Predsednika Olimpijskog komiteta Srbije.

       Kao što je poznato Filip Cepter je biznismen svetskog glasa, naš čovek “iz dijaspore”, jedan od onih koje bismo rado da prizovemo da nešto investira i ovde u zemlji, pogotovu što se za njegovo ime i pored evidentne “imućnosti”, nikada nije vezivao onaj uobičajeni dodatak  “kontroverzni”.

       Njegova supruga, Madlena Cepter, za razliku od najčesšće sretane kvalifikacije u sličnim situacijama – bivša (ili sadašnja) manekenka, je ozbiljna, kulturna žena, mecena koja se na  našim prostorima sreće posle duže vremena, izgradila je u starom jezgru Zemuna Madlenianum, prvo privatno pozorište i operu, ne samo u Srbiji, već i u celoj Jugoistočnoj Evropi, i tu se pored pozorišnih predstava, opera i baleta, održavaju koncerti i druga kulturna dešavanja. Drugim rečima i Ona i On, gosti za poželeti.

       No da se vratimo na Filipa Ceptera. On je početkom 2005. godine izabran za Predsednika Olimpijskog komiteta Srbije – mesto na kome se pre njega nalazio Dragan Kićanović, proslavljeni košarkaš “Partizana”, i po stupanju na dužnost je pokušao da se u “baratanje sportom i parama”, koje se normalno odvija i u okviru ove najviše društveno-sportske organizacije, članice Međunarodnog olimpijskog komiteta, uvede više reda i javnosti, nego što je to do tada bio slučaj. Međutim, tu je odmah naišao na zid – Generalni sekretar te organizacije, Nenad Manojlović, bivši vaterpolista “Partizana”, je odbio da mu preda finansijsku dokumentaciju, s obrazloženjem da je to službena tajna! Da li ste ikada čuli da je igde legalno izabranom Predsedniku uskraćeno to pravo, sa bilo kakvim, a ne sa ovako stupidnim obrazloženjem?

       Filip Cepter, nije “kuče od juče”. Izašao bi on lako na kraj i sa ovim vaterpolistom i sa onima koji su ga podržavali, da se tu nije, na njihovoj strani, umešala gore pomenuta Snežana Lakićević Stojačić, Državna sekretarka u Ministarstvu rada i socijalne politike. A kako je i “njegov” Generalni sekretar, Nenad Manojlović, koga je tu zatekao i koji je tu istu funkciju obavljao i u prethodnoj rukovodećoj garnituri, takođe iz Demokratske stranke – Predsednik odbora za sport, Cepter iz toga zaključio da Vlada stoji iza njih, podneo ostavku i pozdravio se sa Srbijom. Nadam se ne za uvek.

       Na njegovo mesto izabran je Ivan Ćurković – bivši golman “Partizana”, koji je nastavio da radi sa prethodnom ekipom, čiji je i sam bio član, a pomenuta Gospođa je potom bila vođa srpske delegacije na Olimpijadi u Pekingu.

       Ivana Ćurkovića je na mestu Predsednika Olimpijskog komiteta Srbije zatim nasledio Vlade Divac – bivši košarkaš Partizana. Pošto su u to vreme već bile krenule ozbiljne priče o finansijskim poslovima ove organizacije, od Divca se očekivalo da se on ozbiljnije pozabavi tim pitanjem, što je on na neki našin tokom izborne kampanje i obećavao. Međutim, ne za dugo potom, izjavio je da je on čovek koji jedino gleda u budućnost, te da ne želi da se meša u prošlost. Nije objasnio da li se pod prošlošću podrazumeva i finansijaska dokumentacija koju mu je – za pretpostaviti je, njegov prethodnik predao.

       Bilo kako bilo, o Olimpijskom komitetu Srbije se i dalje brine “Partizanov” lobi a Gospođa Snežana Lakićević Stojačić se i dalje brine o sportu, a iza čitave ove ujdurme, kako ispada, stoji Demokratska sdtranka.

       Gospodine Predsedniče, dozvolite mi, dok se još nalazite na toj funkciji, jer ko zna da li ću i posle izbora biti u prilici da Vam se tako obratim, zar Vi ne mislite da bi i za sport i za državu bilo bolje da je oterana Gospođa Lakićević a ne Cepter. Ako i u sledećem mandatu budete na tom mestu, obratite pažnju i na ovakve stvari, jer povezaće vas ljudi, ni krivog ni dužnog sa tim lobijem, pogotovu kad se zna da ste i vi bili vaterpolista.

       Vidim da volite sport, viđamo Vas na utakmicama, čujem da ste se Vi bili vaterpolista, obratite malo pažnje i na sport. Važno je to, generacije mladih se kroz sport vaspitaju – ovako ili onako. Verovatno ste čuli i za sportsku mafiju. Nemojte dozvoliti da nam ona vodi sport.

Nastaviće se …