O POLITICI I JOŠ PO NEČEM, nastavak (30)

4 februara, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Kad je reč o Gradonačelniku – I on je iz DS-a, a ovde je o njima reč, uspeo je da iseli Rome ispod Gazele, iako je taj problem pretio čak i da ugrozi neophodnu, a već započetu rekonstrukciju mosta “Gazela” što bi dovelo do trajnog saobraćajnog kolapsa u Beogradu.

       Uspeo je da sklopi i finansijsku konstrukciju tog posla i pored neprimerenih uslova koje su mu postavili strani kreditori u tom poslu, vezanih za stambeno zbrinjavanje Roma.

       A posebno mi se dopao odgovor koji je poslao (i javno objavio) Gradonačelniku belgijskog gradića Larnrea, zabrinutom o položaju i raseljavanju Roma u Beogradu, uz sav rizik da mu sada večiti aspirant za Gradonačelnika Beograda, Aleksandar Vučić, preuzme glasove Roma na prtedstojećim izborima.

       Gradonačelnik me je razveselio i u slučaju smene Miklje, bivšeg Gradskog sekretara za sport. I šta sad tu ima da se objašnjava. I Ronaldinjo je dobar, ali Gvardiola misli da je Anri bolji, i Ronaldinjo šta će, ide u Milano. Miklja to ne shvata iako se sportom bavi, pa skupio drugare Divca, Savu Miloševića. Igrali godinama po svetu, morali da poštuju tuđu demokratiju.

       Ovu našu, ne mora – Savu zameni trener a on šutne kofu! Ili ono – ako ne igra Keža, neću ni ja. Ostavila ona tamo demokratija traume na njega, pa došao da ih leči ovde. A i Miklja mu je kum. Ne može to tako.

       Ili ono – Divca za Predsednika, pručuje Krstić iz Amerike, koji kako se ispostavilo u pauzama između utakmica čita Politiku, pa zna šta je za nas ovde najbolje.

       A Divac, umesto da uživa u parama što ih je pošteno zaradio igrajuću u NBA-u, da pusti i nas da mu se divimo – ko slon u staklarskoj radnji. Prošetali ga Dinkić i društvo u poslovima privatizacije i on se vratio sportu – bravo. Navijao sam za njega, protiv onih lopina što su izradili Ceptera na mestu Generalnog sekretata Srpskog olimpijskog komiteta. Ali što mu ovo treba? A Miklja, novinar, zloupotrebljava štampu – pitanja, ironična ružna! Njegov tata deli neke mudrolije po Blicu. Podarite koju i svom sinu!

       I zaputila se pomenuta družina kod Đilasa, a on ih odjebao – nije hteo ni da ih primi! Gradonačelniče Bravo! Tužiće vas Predsedniku. Kaže Savo da je on, valjda i Miklja, član Glavnog odbora Demokratske stranke. A ako Vas Predsednik ne podrži, odjebite i njega. Tad ću da kažem – Đilasa za Predesednika.

       Nisam ja vaš član, bez obzira što sam prošli put za vas glasao – glasao sam za Evropu. Nije važno ni za kog navijam – navijam za sport. Ni za Grobare ni za Delije. A Savi i društvu, poručite da vam više ne pomažu! Katastrofa!

Nastaviće se …