Ode i Đuka moler u analitičare

5 februara, 2017 u rubrici Opančarski dnevnik

Evo i nama jednog Đukanovića na srpskoj političkoj sceni. A nije ih bilo još od vremena kad smo sa Crnogorcima bili „dva oka u glavi“. Mislim naravno na Mila Đukanovića koji je doduše bio njihov a naš, dok je ovaj o kome ovde pričam, naš – blago nama!

Ko je zapravo Vladimir Đukanović, zvani Đuka, narodni poslanik na listi Srpske napredne stranke i član Glavnog odbora te stranke – „Diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu, uradio master rad na temu “Krivično pravo u Zakoniku Knjaza Danila Petrovića”. Hm! Petpostavljam da je ovu, za Srbe jako intersantnu temu, odabrao u vreme dok smo još uvek bili „dva oka u glavi“. Kasnije kad smo to prestali da budemo opredelio se za kurentnije teme – Na Pravnom fakultetu „Union” brani doktorsku tezu „Pravno regulisanje internet-igara na sreću”. Inače, njegova preokupacija ovom delatnošću počinje još iz vremena kada je radio kao pravnik u privatnim kladionicama „Mocart” i „Meridijan”. Kasnije su njegovi iz SNS-a  ptrepoznali to njegovo iskustvo i veštine pa je 2013. godine postavljen za predsednika Državne lutrije Srbije. Iz tog vremena je i epizoda nazvana “krečenje lutrije” kada je Vladimir Đukanović uslikan sa grupom nepoznatih muškaraca kako u kasnim večernjim časovima izlazi iz zgrade “Lutrije” sa merdevinama i koferima. Tim povodom, a na pitanje novinara televizije N1, je rekao “da je reč o krečenju, koje se odvijalo u kasnim satima jer tada u „Lutriji“ nema gužve”. Kako je za policiju i tužilaštvo taj odgovor bio dovoljno ubedljiv, na tome se i završilo, jedino što je naš Vladimir nakon toga poneo nadimak “moler”, odnosno Đuka moler.

Đuka moler je po političkoj vokaciji radikal još od 18. godine kada je i počeo da se bavi politikom. Bavio se i novinarstvom – “Radikalski talasi”, “Pravda”, “Fokus”, a na televiziji “Kopernikus” vodi emisiju originalnog naziva – “Na kafi sa Đukom”, zbog čega je svojevremeno Dejvid Frost, devedesetih godina prošlog veka morao da objašnjava otkud mu je palo na pamet da svoju kultnu emisiju na BBC “Breakfast with Frost” nazove onako kako se i Đuka toga setio dvadeset godina kasnije.

Dakle da rezimiramo – pravnik, novinar, narodni poslanik, moler … opančar. Ne! Ovo posledje još uvek nije, jer ja tu kvalifikaciju, u konkurenciji do sada proglašenih opančara: Draškovića, Dinkića, Koštunice, Tadića, Nikolića i Vučića, ne dodeljujem tako lako. Da podsetim:

U mom selu ima jedan opančar.

Što on pravi dobre opanke!

Obuješ ih, popenješ se na soliter

i skočiš sa desetog sprata –

ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!,

A šta je povod da o njemu uopšte i pišem – Tekst Vladimira Đukanovića pod naslovom “Unapred spreman scenario” objavljen u “Blicu” od 2. Februara u njegovoj nedeljnoj kolumni u tom listu koju od nedavno piše pod motom “Na prvoj liniji”, šta god to značilo, a povodom – kako iz teksta proizilazi, krivičnae prijavae zbog krađe glasova na prethodnim izborima održanim u aprilu prošle godine, podnete od strane Saše Radulovića, lidera stranke DJB, protiv Aleksandra Vučića, lidera SNS, Ivice Dačića, lidera SPS i Vojislava Šešelja, lidera SRS. Potrudio sam se da shvatim u čemu se sastoji “navodna” krađa i razloge zbog kojih kolega Đukanović tu krađu negira, međutim jedino što se iz pomenutog teksta da shvatiti je tvrdnja autora da krađe ne samo da nije bilo već da je nikada ne može ni biti, jer se radi o unapred spremljenom scenariju po kome će se osporiti pobeda vladajuće koalicije i na predstojećim izborima, bez obzira na rezultat glasanja, ili u prevodu – niti opozicija može da pobedi niti može da dokazuje suprotno.

Ako je to tako, ne vidim ni razlog pisanja tog testa, jer bi se tu radilo o glupostima koje će rutinski biti odbačene, ali to bi trebalo da kaže tužilaštvo, a ne poslanik vladajuće koalicije, ma koliko on napredan bio.

Reakciju na pomenuti tekst dobili smo direktno od Saše Radulovića, podnosioca krivične prijave, već u narednom broju “Blica” u tekstu pod naslovom “Kako su pokrali izbore”, u kome autor na rekao bih prilično uverljiv način – baziran na statističkim podacima kojima je osnova drastična različitost glasanje na lokalnom i republičkom nivou, negira mogućnost da su, na primer, svi glasači određene grupacije na lokalnom nivou glasali protiv a na republičkom nivou za izbornu koaliciju, te da je tako pokradeno oko 300.000 glasova.

Naravno, ni Vladimir Đukanović, junak ovog teksta se ne predaje, pa u sledećem broju “Blica” u tekstu pod naslovom “Radulović se diči neznanjem” svojom “analitikom” u jednoj jedinoj rečenici obara teze podnete krivične prijave jednostavnom tvrdnjom da je sasvim moguće da glasač – ljut na svog lokalnog lidera, glasa protiv njega, dočim kada je u pitanju odanost vođama na republičkom nivou, glasa za njih – pa tako u stopostotnim brojkama. Kao u onom bosanskom vicu kad su optužili Hasu da je ubio Muju, a on se brani – Nisam ja časni sude. Sedim ti ja ispred bakalnice i čakijom ljuštim bananu. Naiđe Mujo, oklizne se na koru od banane, pa tako sedam puta.

Dragiša Čolić, 05.02.2017.