Ono što pravi razliku

7 jula, 2017 u rubrici Opančarski dnevnik

Bio sam jedan od tridesetak učesnika u serijalu na temu Partokratija – kancer demokratije, od 1944. godine do danas, u produkciji Media centra, prikazanom na TV N1 od 19.06 – 03.07.2017 godine pa sam, kao savremenik onog posleratnog vremena, upitan da kažem nešto o pojmu moralno političke podobnosti u tom periodu, rekao:  “Moralno politička podobnost je bila nešto što je bilo nezaobilazno u ono vreme, ali je moralno politička podobnost sadržavala u sebi i nešto drugo. Sadržavala je i nekakav moralni aspekt a ne samo politički, a sadržavala je bogami i nekakav stručni aspekt”.

Na istu temu, jedna uvažena učesnica, je prilično autoritativno rekla: “Da li je važno da li si sposoban, pa nije – ne možeš ti da budeš sposoban a da partija to ne zna”, što naravno nije tačno, bar ne ni približno u meri u kojoj je predstavljeno. Ne zameram pomenutoj gospođi, jer ona po svojim godinama nije ni mogla biti savremenik tog vremena, pa sve zavisi od toga koga je čitala. Ta vam je tema slična onoj o partizanima i četnicima – ako čitate Vuka Draškovića, dođe vam da odmah skočite i pitate, gde mogu da se učlanim u četnički pokret, a nije mi namera ni da to ovde bliže obrazlažem – ako se pomenuta gospođa prepozna, javi i poželi da o tome popričamo rado ću se odazvati.

Nisam pozvan ni da branim ono vreme. Najkraće je i najbolje taj period opisala profesorka Slobodanka Turajlić: “Naravno da smo mi posle revolucije, 1945. godine, imali jednu jako jaku totalitarnu partijsku državu, ali je ta partijska država polako slabila i prelazila u pravnu državu”.

I tu dolazimo do onoga što ovim tekstom hoću da kažem – taj stepen pravne državnosti je bio daleko viši od pravne državnosti koju danas imamo, pa da to ilustrujem i jednim primerom: Blic, 5. Juli 2017. godine: Predsednik Privrednog suda, falsifikovao dokumenta, vozio neregistrovan auto i to pijan! Kad to pročitate, a to nije neki usamljen, incidentan slučaj u ovom vremenu, naviru vam pitanja: kako je ovaj čovek mogao da postane sudija; kako je ovaj čovek mogao potom da postane i predsednik suda; kako se u tom sudu gde je on ptredsednik sudi …

E vidite – u ono vreme o kome govorimo, u vreme postojanja uslova o moralno političkoj podobnosti, takav čovek ne da nije mogao da postane sudija, o predsedniku da ne govorimo, on ne bi mogao ni da bude član partije. A ako je nekim čudom to i postao, pa se potom desilo nešto sično onom što je gore pomenuto, taj bi po hitnom  postupku bio isključen iz partije, što bi mu bilo daleko gore nego da to nikad nije ni bio.

Ima li tu neke sličnosti sa ovim što danas imamo – nema! Pa zašto i mi onda ne uvedemo uslov o moralno političkoj podobnosti kao uslov za imenovanje na državne i rukovodeće funkcije – Zato što ni oni koji bi ispitivali postojanje tog uslova taj uslov ne bi mogli da ispune.

Dragiša Čolić, 06.07.2017.