Opančar agencija javlja … – Proizvodnja sopstvene opozicije ili Čovek koji o svemu sve zna i to bolje od svih drugih!

17 januara, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

Nisam mogao da se opredelim koji od ova dva gore navedena naslova da uzmem, jer nažalost, oba su tačna, a i karakteristična za osobu o kojoj je ovde reč – Aleksandar Vučić (dalje. ON), pa sam odlučio da ostanu i jedan i drugi. Ovog puta u pitanju je odluka o smanjenju izbornog cenzusa sa dosadašnjih 5% na 3%, koja će se primeniti već na predstojećim izborima, a koji će se, kako je objavljeno, održati za nekoliko meseci.

Poznata je stvar da se u narednom periodu očekuje donošenje odluke o statusu Kosova, jer ni Evropi – u čiju ingerenciju to formalno spada, ni Americi koja je za status Kosova suštinski zainteresovana, ne odgovara da se i dalje godinama o tome vode jalovi pregovori, bez ikakvih rezultata. Evropi zbog toga što se priznanje Kosova povezuje sa pregovorima o prijemu Srbije u Evropsku uniju, a Americi zbog toga što hoće da ojača svoje prisustvo na vratima Sredozemnog mora, radi čega je izgrađena baza Bondstil koja zaprema maltene polovinu Kosova.

Jasno je to svim akterima ovog procesa, ali je tu iskrsao jedan problem – bojkot parlamenta od strane opozicije, jer kakvg bi legitimiteta ta oodluka bila ako bi za nju glasali samo poslanici vladajuće koalicije! Znaju to i ovi iz Evrope, pa je to i bio razlog njihovog pojačanog interesovanja i direktnog učešća u akciji poboljšanja izbornih uslova i pokušaja da se glavnina opozicije okupljene u Savezu za Srbiju privoli na učešće na izborima i povratak u Skupštinu.

Nažaalost ta udružena akcija nije dala željene rezultate, pa na scenu stupa ON i odlučuje da umesto ove neposlušne sebi proizvede sopstvenu opoziciju, kakvu već ima u Skupštini od strane Šešeljevih radikala, ali to nije dovoljno, ne samo procentualno, već i zato što se Šešelj na Zapadu smatra profanisanom ličnošću, tako da je potreban još neko, pa u tom cilju smanjuje cenzus kako bi omogućio još nekim strankama da pređu taj prag i uđu u Skupštinu.

Ciljna grupa su mu LDP Čedomira Jovanovića i LSV Nenada Čanka, nekada ljutih opozicionara, a danas kvazi opozicije koja više napada one iz Saveza za Srbiju nego one iz vlasti, ali to nije problem, biračima bi se to lako objasnilo – za demagogiju te vrste Čeda Jovanović bi mogao čak i NJEMU da konkuriše, kada bi bilo sigurno da Čeda i Čanak mogu čak i udruženi da pređu postojeći izborni cenzus od 5%, jer danas su u skupštini zahvaljujući tome što je na prethodnim izborima sa njima bila i stranka Borisa Tadića, pa su svi zajedno jedva namakli traženih 5% glasova, dok je na prethodnim lokalnim izborima Čedin LDP izašao samostalno i u Beogradu osvojo svega 1.955 glasa, odnosno 0,24 odsto od broja izašlih birača. Toliko o rejtingu ovih, nekada respektabilnih stranaka.

Čanak za sada ćuti, a Čedi se to mnogo dopalo – kako javlja Beta a prenosi Danas, on izjavljuje da Vučić time „i lično želi da da svoj doprinos u poboljšanju izbornih uslova“ , a za televiziju Pink kaže: „Vučić na ovaj način pruža šansu mnogima, ali to plaća lično. U ovom potezu vidim šansu da posle izbora mi ipak budemo u prilici da na neki normalan način rešimo ozbiljne probleme ovog društva“.

Isto se odnosi i na stranku Muarema Zukorlića, a posebno i na novoformiranu stranku Miše Vacića koga treba nagraditi za akcije sprovedene po Srbiji prilikom formiranja te stranke, naročito one u Šapcu i Novom Pazaru.

Slutim da bi u tom društvu mogao da se nađe i SPO, reciklirana stranka Vuka Draškovića, možda čak i kao lidera ove nove „selfsatisfied“ (i ON i Vuk govore engleski pa znaju šta to i znači), jer koji bi drugi razlog najavljeni NOVI FELJTON „POLITIKE“ – Edip i sfinge DOS-a (Politika od 14.1.2020 – najava na prvoj a opširan tekst na unutrašnjim stranama) koji Vuk u svom stilu najavljuje: „Posle dve decenije od formiranja Demokratske opozicije Srbije, niko od članova koalicije koja je srušila Miloševića nije se setio ovog značajnog jubileja. Niko, osim kuma i osnivača“ (a to je, razume se on – Vuk). Na ovom mestu na to samo upozoravam, jer lik i delo Vuka Draškovića zaslužuju poseban tekst o tome.

Tako bi odprilike, po NJEGOVOJ zamisli, trebala da izgleda slika budućeg srpskog parlamenta za koju pomenuti Čeda Jovanović kaže da bi predstavljala povratak politike u Skupštinu.

* * *

Mnogo je onih koji se takvoj odluci protive. Pored glavnine opozicije okupljene u Savezu za Srbiju, pokreta „1 od 5 miliona“ koji više od godinu dana protestuje po Beogradu, Novom Sadu i drugim gradovima Srbije, pokreta „Ne davimo Beograd“, pokreta Transparentnost Srbije, profesionalnih organizacija koje se bave izbornim uslovima – CESID i Crta, NUNS-a i mnogih drugih, tome se protive i organizatori letošnjh seansi na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na kojima su učestvovali i evropski predstavnici sa željom da doprinesu poboljšanju izbornih uslova i povratku opozicije u parlament, a posle kojih je i SNS, koji je na njima takođe učestvovao, čak i formirao posebnu radnu grupa na čelu sa Nebojšom Stefanovićem, potpredsednikom SNS-a, zaduženu da formuliše postignute dogovore. Svi oni izjavljuju da se o tome nije uopšte razgovaralo i da je nečuveno da se tako značajna odluka donosi na samo par meseci pre izbora.

O smanjenju izbornog cenzusa negativno se izražavaju i evropski posrednici koji su učestvovali u prethodnim pregovorima. Vladimir Bilčik, izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, kaže da je sniženje izbornog cenzusa moguće, ali da svaka inicijativa koja menja pravila pred izbore dovodi u pitanje pravičnost izbornog procesa, a Tanja Fajon, predsednica Odbora za stabilizaciju i pridruživanje Srbije Evropskoj uniji izražava zabrinutost zbog takve odluke.

Na sve to Vučić odgovara da mu nije jasno zašto bi se neko protivio poboljšanju izbornih uslova, jer to što ON radi je zapravo to i dodaje da su svi u Srbiji saglasni sa ovim osim ljudi iz SNS-a. Ispada da je za njega to i jedini problem, pa se plaši kako će svoje da privoli na donošenje takve odluke. Javno mnjenje i gore navedene iz Srbije – ne broji, a one iz Evrope i ne pominje, pa se postavlja pitanje da li taj čovek zaista vodi Srbiju ka pristupanju Evropskoj uniji ili je u pitanju samo simulacija takvog opredeljenja: „Ja hoću da se ponosim razlikama, hoću da se ponosim drugačijim idejama, hoću da vratim život u parlament i to ćemo i da uradimo … Neki bolje o sebi da brinu … Srbija malko brže napreduje od tih koji umeju da nam drže pridike i sole pamet, kaže ON, majstor za zamene teza – ni reči o blagodetima koje bi mu donela sopstvena opozicija.

A ovi NJEGOVI oduševljeni: „Komšija, presrete me jutros jedan od njih. Imam osećaj da me je posebno čekao, jer zna da ja pišem o ovim stvarima – ‘El ste slušali juče Vučića? – Jesam, kako da nisam to ne propuštam, kažem mu. – Kad bi Đilas i oni njegovi učinili tako nešto na svoju štetu, reče mi ponosito.

Dragiša Čolić, 16.1.2020.