Ostavite nam bar fudbal

13 marta, 2019 u rubrici Opančarski dnevnik

Da se malo odmorimo od politike – idemo na sport. Ne zato što su nam uzeli institucije i što nam vređaju inteligenciju i ne samo inteligenciju, već i zato što je fudbal danas ne samo najvažnija sporedna stvar na svetu i zabava miliona, već i veliki biznis, šta god to značilo – i onaj legalni i onaj u kome se mulja. Mi nismo uspešni ni u onom prvom – imamo sjajne fudbalere a loše rezultate, ni u onom drugom – muljamo na sitno, jajare, što bi u selu rekli. Dakle, o reprezentaciji fudbalskoj i onome što je okružuje je reč.

Tema je neiscrpna pa ću krenuti od onoga – in medias res, ili u slobodnom prevodu – s neba, pa u rebra! Pre nekih desetak godina, na jednoj sedeljci, onako uz čašu, upitao sam našeg poznatog trenera Dragana Okuku – kako to, da Miroslav Đukić, koji je tih dana sa klupe Partizana došao na mesto selektora reprezentacije Srbije, poziva u nacionalni tim Nemanju Rnića, igrača Partizana, kad taj isti Rnić, koji je u Partizanu igrao na poziciji levog beka, kod njega – Đukića, nije imao mesto u timu, a sad mu eto treba u reprezentaciji baš za tu poziciju. Okuka mi je na to nešto neodređeno rekao što bi se moglo protumačiti samo kao da o tome ne želi da razgovara.

I, tu je poenta! U fudbalu se vrte velikre pare, naročito prilikom kupovine i prodaje igrača. Svaki igrač ima svog menadžera, koji za veliku proviziju radi taj posao za njega. A ako za tog fudbalera može da se kaže i da je igrao za reprezentaciju, onda je to magična reč koja pravi razliku. Fudbalski menadžeri, po prirodi svog posla, ne bi imali šta da traže u nacionalnim fudbalskim savezima. Kod nas, kako proizilazi iz medija, oni više borave u FSS (Fudbalski savez Srbije), nego na fudbalskim utakmicama i odatle se zasniva dalja organizacija. Najpre, ko je Predsednik.

Mi smo u poslednjih dvadesetak godina imali samo dva predsednika – Tomislava Karadžića i od pre par godina Slaviša Kokezu. Ni jedan od njih nije iz sveta fudbala, oba biznismeni, šta god to značilo, a gde je biznisa tu je i dilova. U poslednjih desetak godina imali smo osam selektora. Od njih osam, moglo bi se reći da su uspešni bili samo Radomir Antić – odveo reprezentaciju na svetsko prvenstvo u Južnu Afriku 2010. godine i Slavoljub Muslin koji je izborio plasman na prošlogodišnje prvenstvo sveta u Rusiji. Izborio, ali nije i vodio reprezentaciju na to prvenstvo. Smenili su ga jer nije hteo da sluša – nije dozvolio da mu oni sastavljaju tim. Postavili su, navodno privremeno, njegovog pomoćnika Mladena Krstajića, koji je prihvatio da sluša, pa je taj njegov privremeni angažman zatrajao i do današnjih dana – jer, i dalje sluša.

Pored Muslina, isključili su iz reprezentacije i Baneta Ivanovića, iskusnnog fudbalera koji je za nacionalni tim odigrao preko 100 utakmica, bivšeg kapitena Čelzija, kapitena reprezentacije – zato što se javno solidarisao sa Muslinom. Naravno, to nije tako rečeno – to je bila prva odluka novog selektora Krstajića: smenjivanje sa funkcije kapitena, jer više ne zadovoljava njegove kriterijume, pa više neće ni biti pozivan u reprezentaciju. A Bane Ivanović i dalje uspešno igra fudbal u prvorazrednoj inostranoj konkurenciji. I tako Bane Ivanović, umesto da mu bude priređena svečanost za rekordni broj nastupa u reprezentaciji – za rekord mu je trebala samo još jedna utakmica, ode u penziju, ovu domaću, ne i inostranu, čak i bez onog kurtoaznog – Hvala, što si tolike godine bio kapiten nacionalnog tima!

A zašto su sve ovo uradili – nekako u to vreme pronela se vest koju je lansirao Matija Kežman, menadžer fudbalera Lacija Sergeja Milinkovića Savića, da su največi svetski klubovi zaineressovani za kupovinu ovog fudbalera, da je stvar takoreći gotova, još samo da se složi predsednik Lacija koji ga navodno ne da ispod 100 miliona eura. Možete misliti koje je uzbuđenje nastupilo u FSS, Kežman se ne vadi iz „kuće fudbala“, još samo da urazume Muslina koji uporno ptrednost daje Tadiću i Ljajiću – prednji vezni, odnosno Matiću i Milivojeviću – zadnji vezni, a koji je to fudbaler te vrednosti koji nema standardno mesto ni u reprezentaciji Srbije!

Na prvenstvu sveta u Rusiji smo prošli kako smo prošli – ispali smo u grupnoj fazi, nismo se kvalifikovali za dalje takmičenje, a igra reprezentacije i posebno njen selektor Krstajić su od fudbalskih znalaca dobili ozbiljne kritike – zaključak je bio da će stručni savet sve to analizirati i preduzeti potrebne korake. Takva analiza ni do danas nije obavljena, Krstajić je i dalje selektor – povereno mu je da i dalje vodi reprezentaciju, ovog puta za stalno a ne privremeno, ali se ubrzo pojavila i vest koju je izneo Krstajićev pomoćnik Obradović o uzrocima neuspeha – Milivojević i Duško Tošić, koji su kritikovali selektora Krstajića su optuženi za organizovanje puča među fudbalerima i odstranjeni su iz reprezentacije. Selektor Krstajić je podržao to saopštenje, nakon čega se oglasio i Milivojević koji je sve to demantovao i izjavio da ni on neće igrati za reprezentaciju dok je Krstajić selektor.

Ovih dana počinju pripreme za kvalifikacije za naredno prvenstvo Evrope na kome od 2008 godine nismo učestvovali. Selektor Krstajić je dobio zadatak da zajedno sa novim potpredsednikom FSS Markom Pantelićem, bivšim igračem Crvene zvezde (i Milivojević je igrao za Zvezdu), ode u Englesku na razgovor sa Milivojevićem, koji kao kapiten Kristal Palasa igra jako uspešno u Engleskoj Premijer ligi, radi njegovih daljih nastupa za reprezentaciju. Bili su tamo, stigli su i na derbi engleskog FA kupa, usput su razgovarali i sa Milivojevićem. Po povratkku selektor Krstajić je saopštio novinarima da Milivojević ne želi više da igra za reprezentaciju Srbije. Marko Pantelić je ćutao.

Nakon toga oglasio se i Milivojević sa svojom izjavom – tražili su od mene da zaboravimo šta je bilo u prošlosti i da se okrenemo budućnosti. Pristao samm na to, nisam tražio da mi se Krstajić javno izvini, tražio sam samo da demantuje optužbe koje je protiv mene javno izneo njegov pomoćnik Obradović, sa kojima je se on javno solidarisao. Nije pristao na to i ja sam nakon toga rekao da i dalje neću igrati za reprezentaciju Srbije dok je on selektor, a ne da ne želim više da igram za reprezentaciju Srbije kako je on preneo po povratku u Srbiju. Marko i dalje ćuti – tek je postao potpredsednik a već de uklopio. Čime li ih to plaćaju?

Da prebrojimo žrtve: Muslin, Bane Ivanović, Milivojević, Duško Tošić … Nastasić se samoinicijativno javio – neće ni on da igra za reprezentaciju dok je Krstajić selektor. Žrtva je i Sergej Milinković Savić, koji je bio na svetskom prvenstvu, odigrao sve utakmice, ali slabo. Očigledno nije mogao da podnese sav taj pritisak, pa je njegova forma a time i cena drastično pala – sada Milano nudi da ga kupi za 40 miliona eura, na kredit.

Kokeza je i dalje predsednik, Krstajić selektor! Ovih dana objavio je spisak igrača za kvalifikacije za predstojeće prvenstvo Evrope – na spisku je i dalje izvesni Lukić za koga samo retki znaju gde igra i novo pojačanje – Danko Lazović, vremešni igrač, koji zadnjih pet godina nije pozivan ni u širi spisak ksndidata za reprezentaciju, ali koji je rad da još za koju godinu produži svoj inostrani angažman pa bi mu referenca da je pozvan u repretentavciju mnogo značila i to za poziciju na kojoj igraju Tadić, Ljajić, Miilinković Savič, Gaćinović …

Aman ljudi, sve ste nam već uzeli, ostavite nam bar fudbal. Samo muljate, a ni to ne znate, ostavljate štetu za sobom. Rasprodali ste celu omladinsku reprezentaciju koja je pre par godina bila prvak sveta i to za sitne pare 1 – 1,5 milion eura. Ne verujem da je neko otišao za više. Tako je otišao i nresrećni Sergej Milinković Savić i Luka Jović, koga ovih dana za velike pare traže veliki svetski klubovi. Sve preko menadžera, uglavnom naših i kad su prodavani odavde za male pare i kad se prodaju tamo, za velike pare – i naravno provizije, zbog kojih se sve to i dešava. Hrvati su sudili Zdravku Mamiću zato što je Luku Modrića kupio u nekom Zaprešiću za 40.000 eura, a prodao ga Totenhemu za 40 miliona! A sudili su mu jer se navodnoi on tu ugradio. Koliko li se ugrađuju naši kad prodaju mlade i perspektivne svetske prvake.

Dragiša Čolić, 14.3.2019.