RASPLET (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Peti deo) – Nastavak 17

4 decembra, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

       Što se tiče „nove vlasti“, njima nije lako, mnogo posla je pred njima i moralo bi im se ne samo pomoći, već i imati razumevanja sa eventualne propuste. Pred njima je težak period konstituisanja na svim nivoima. Čak i u prilikama kad dolazi do normalne primopredaje vlasti, postoji nepisano pravilo o bonusu od 100 dana. Oni nemaju ni dana bonusa, jer postoje stvari koje se moraju uraditi odmah.

       Treba imati u vidu i ko čini udruženu opoziciju koja je tek u poslednjem času uspela da kanališe volju naroda u svrgavanje prethodnog režima. Ne samo zato što nju čini mnoštvo heterogenih stranaka koje jesu bile jedinstvene u tome da Miloševića treba srušiti, ali i sa manje ili više razlika u svojim stranačkim programima. Većina ljudi koji su to izneli nisu političari po struci i ne treba očekivati da se u svemu ovome snalaze kao iskusni profesionalci. Van svake je sumnje da je Koštunica jedan častan čovek sa lepom  profesionalnom i političkom biografijom, ali se on ne sme, samo 24  časa po onome što se izdešavalo, izložiti kontakt emisiji u kojoj ću ja da pitam da li ću idućeg meseca da primim veću platu, a jedan očigledno zalutali voditelj, pa makar bio i revolucionar, koji ne zna pristojno ni za stolom da sedi, da mu postavlja pitanja u stilu – dobro, Vojislave, gde Vi sada radite, gde su Vam kancelarije, kakve su i slično.

       Vojislav Koštunica je predsednik SRJ i ubuduće bi, bar na javnim mestima, samo tako trebalo da bude oslovljavan. Ono profesor i dr može i da se izostavi, ali ono drugo nikako. Drugačije može samo njegova žena da mu se obraća. Nije to samo kurtoazija i stvar lepog ponašanja. Kada su Henrija Kisindžera, jednog od najvećih diplomata svih vremena, prilikom promovisanja za ministra inostranih poslova SAD novinari upitali kako da ga ubuduće oslovljavaju, on je odgovorio: „Ja tome nikada nisam pridavao neki poseban značaj, ali ako me budete oslovljavali sa ekselencijo, biće to u redu.“  Čak i o ovakvim stvarima bi predsednikovi saradnici morali da vode računa, iako je njemu samom sada to zadnja briga u životu i verovatno misli po onoj narodnoj – zovi me kako hoćeš, samo nemoj da me razbiješ.

       U normalnim zemljama postoji izgrađena državna infrastruktura sa svim elementima vlasti koja svoj posao obavlja profesionalno, pa nije mnogo ni bitno da li su, na primer, laburisti preuzeli vlast od konzervativaca ili obrnuto. Ti ljudi nastavljaju normalno da rade svoj posao jer oni su u službi države, a ne partije koja je trenutno na vlasti. Otuda se i zovu Civil servants,  građanski službenici, a ne partijski službenici.

       Kod nas je od ’45 godine do danas bilo drugačije. Ne samo u državnoj administraciji, već i u privredi i svim segmentima društva. Čim neki novi rukovodilac dođe na vlast, bez obzira na nivo rukovođenja, on se odmah okružuje odanima, a ne profesionalcima, tako da ove deformacije postoje od vrha do dna. O kadrovskoj politici mediokriteta sam već dosta govorio u ovoj knjizi. Nažalost, stanje je kakvo jeste, pa novu vlast i tu čekaju nezahvalni, ali i neizbežni procesi. Moraće i oni da dovode druge ljude, ali ako to budu radili sa željom da jednog dana i kod nas zavladaju neke prave vrednosti, biće i to za početak dovoljno.

Nastaviće se

* * *

Knjigu O OPANČARIMA I OPANCIMA možete poručiti i pouzećem preko e-maila: opancar39@gmail.com, po ceni od 500,00 Dinara plus postarina. Akcija traje do rasprodaje ovog izdanja.

Istovremeno vas obaveštavamo da je u pripremi izdavanje nove knjige istog autora OPANČARSKA HRONIKA koja treba da se pojavi iz štampe do polovine Decembra. Knjiga obuhvata blogove pisane na dogadjanja tokom 2013. godine.