RASPLET (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Peti deo) – Nastavak 24

12 decembra, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

       Jučerašnji dan – ponedeljak, 9. oktobar, bio je obeležen zasedanjem Republičke skupštine Srbije starog saziva, jer se na nedavnim izborima nije ni glasalo za poslanike Republičke skupštine.

       Za neupućene, situacija u toj skupštini je krajnje paradoksalna. Udružena demokratska opozicija Srbije, koja je ovih dana odnela tako ubedljivu pobedu i na izborima za predsednika SRJ i na lokalnom nivou, na prethodnim republičkim parlamentarnim izborima nije ni učestvovala, pa je broj poslaničkih mesta u toj skupštini, dakle i republička vlast, otprilike ravnomerno raspoređena na tri parlamentarne grupacije: SPS – JUL, radikale i SPO – sve one koji su na poslednjim izborima katastrofalno poraženi i danas de fakto čine opoziciju u zemlji. Ni jedna od tih parlamentarnih grupa, bez pomoći bar jedne od preostale dve, ne može ništa sama da uradi jer nema potrebnu većinu. Do sada je Skupština bila „monolitna“ zahvaljujući kolaboraciji između SPS-a i JUL-a sa radikalima, a SPO  bojkotuje Skupštinu još od vremena saobraćajne nesreće na Ibarskoj magistrali, tako da njihovi poslanici nisu ni učestvovali u radu Skupštine. Međutim, u međuvremenu su se radikali posvađali sa SPS-om i  JUL-om, a još mnogo ranije i sa SPO-om.

       U takvoj situaciji bilo bi normalno da se Skupština raspusti i raspišu novi parlamentarni izbori, ali ni jedna od tih grupacija ne pokazuje želju za tim, jer je Skupština, makar i ovakva,  njihovo poslednje utočište koje im omogućava kakav-takav politički opstanak i u narednih godinu dana – dok se ova DOS-omanija malo ne stiša, kako otvoreno izjavljuje vođa radikala, bivši opozicionar Šešelj. Nisu ludi da raspuste sami sebe, pa da tako i nestanu sa aktuelne političke scene. Jedino u tome su im interesi zajednički, pa se očigledno opredeljuju da glasaju za sebe.

       Predsednik Srbije Milan Milutinović takođe ne pokazuje želju da raspusti Skupštinu jer se sve ovo što je napred rečeno odnosi i na njega, kao člana SPS-a.

       Valjda iz tih razloga i SPO, sada takođe bivša opoziciona stranka, odlučuje da se njegovi poslanici vrate u Skupštinu. Naravno, oni taj zaokret ne objašnjavaju tako već izjavljuju kako žele da, u saradnji sa radikalima, glasaju za raspuštanje Skupštine, pad Vlade i raspisivanja novih parlamentarnih izbora i za Republičku skupštinu, te tako razreše ovu pat situaciju i izvedu zemlju iz parlamentarne krize.

       Zarad tako uzvišenih ciljeva, Vuk Drašković, rizikujući svoj život, jer ga ovde, kako sam kaže, teroristi koji hoće da ga ubiju čekaju na svakom ćošku, odlučuje da se vrati iz egzila u prelepoj Budvi, gde je sam sebe dobrovoljno zatvorio već skoro četiri meseca. Međutim, po povratku u „njegovu“ Srbiju, Drašković je razočaran. Zatekao je partizanštinu, bezakonje, revanšizam, jednoumlje najcrnje vrste. Privatne grupe proglašavaju sebe za krizne štabove i uz pomoć mafijaša koji su brzo od Miloševića prešli na stranu pobednika, haraju Srbijom, pljačkaju, linčuju. Naravno, traži  i  da se u najkraćem roku okonča istraga o zločinu na Ibarskoj magistrali, kao i da se Višem sudu u Podgorici izruče atentatori koji su pokušali da ga letos ubiju u Budvi. U pravu je Šešelj – ovaj čovek zaista nije normalan. Njemu ni duži odmor u Budvi nije pomogao. ON, pa ON. On je u svemu ovome sada najpreči. Konstituisanje države i formiranje novih organa vlasti može da sačeka.

       Uzgred, primetili ste svakako da Drašković kad govori o napadu na sebe ne koristi reč atentat i atentatori već terorizam i teroristi. On, kao intelektualac, a uz to i kao bivši pravnik – učili smo to, morao bi znati da je po definiciji atentat napad na ličnost, a terorizam napad na instituciju, odnosno društvo. Sklon sam da verujem da on to ne čini namerno, već podsvesno, pošto sebe tako i doživljava – po Frojdu, nema slučajnih grešaka. Partija – to sam ja! Država – to sam ja! Sačuvaj bože, da je taj čovek postao predsednik, on bi bio gori od Miloševića.

Nastaviće se

* * *

Knjigu O OPANČARIMA I OPANCIMA možete poručiti i pouzećem preko e-maila: opancar39@gmail.com, po ceni od 500,00 Dinara plus postarina. Akcija traje do rasprodaje ovog izdanja.

Istovremeno vas obaveštavamo da je u pripremi izdavanje nove knjige istog autora OPANČARSKA HRONIKA koja treba da se pojavi iz štampe do polovine Decembra. Knjiga obuhvata blogove pisane na dogadjanja tokom 2013. godine.