RASPLET (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Peti deo) – Nastavak 33

22 decembra, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

       Sinoć smo, u pauzama prenosa skupštinskog zasedanja, imali prilike da upoznamo još dva visoka predstavnika prethodne vlasti.

       Branislav Ivković, čelnik socijalista beogradske opštine Vračar i ministar za nauku i tehnologiju imao je TV duel sa Vladanom Batićem, jednim od lidera DOS-a. Nisam do tada imao prilike da bliže upoznam Branislava Ivkovića, pa sam čak imao utisak da je to jedan od retkih predstavnika vlasti koji ostavlja utisak kulturnog čoveka, a pošto je bio i ministar za nauku i tehnologiju, bio sam uobrazio da je on i inteligentan čovek. Čak sam se i pitao zašto čelnici DOS-a ne dozvoljavaju da i on uđe u prelaznu vladu i time odlažu toliko potreban dogovor, a obrazloženje Nebojše Čovića da je on bio glavni organizator prebijanja dece koja su za vreme izborne kampanje lepila svoje plakate, shvatao sam kao preterivanje. Tukli su ih i drugi, gde baš nađe njega, porodičnog čoveka sa troje dece – sa kim će sutra njegova deca da se igraju i druže.

       Da skratim priču – to je opak čovek! A što se tiče kulture komuniciranja i elementarnog poštovanja sagovornika, valjda ću dovoljno reći ako kažem da je Šešelj cveće za njega. Šešelj lupi nešto, onda ne da sagovorniku da odgovori, a na kraju ipak ispadne smešan. Ovaj ne – ovaj iznese tvrdnju, pozove sagovornika da mu da odgovor, a potom ko zmija skače i vrišti i ne dozvoljava tom istom sagovorniku ni da mu pod nos podnese pismeni dokaz o onome o čemu je pitan.

       Trebalo je videti sa kakvim žarom gospodin Ivković pokušava da objasni da je i korisnije i opasnije bilo da za vreme bombardovanja njegova ćerka i deca njegovih prijatelja rade na Web sajtu i drkaju – da izvinete, kompjutere, nego da idu na Kosovo – gde su slata tuđa deca, te da potom, kao vrhunac svega, za taj rad dobiju i ordenje od predsednika SRJ Slobodana Miloševića, lično. Majko moja, pa kakvi su ovi bili kad su igrali na jedan gol! Divim se Vladanu Batiću kako je uspeo da sačuva prisebnost i da mu onako mirno i dostojanstveno kaže: „Gospodine Ivkoviću, vi ste jedan najobičniji lažov!“

       Druga ličnost koju smo sinoć imali prilike da upoznamo uživo je general policije Radomir Marković, šef Službe državne bezbednosti, čovek za koga se vezuju mnoga nerazjašnjena ubistva i kidnapovanja. Za razliku od Ivkovića – jagnje od čoveka! Naravno odgovara samo ono što sme da kaže. I general Nebojša Pavković, načelnik  Generalštaba, pre neko veče je bio na televiziji, pa je i on govorio samo ono što sme da kaže, što se i podrazumeva. Ne očekuje se, valjda, od ovako visokih profesionalaca da preko televizije otkrivaju vojne i državne tajne koje se tiču bezbednosti zemlje.

       Ipak, iz razgovora s generalom Markovićem, neke stvari se daju zaključiti. Na pitanje voditelja – da li je posle 5. oktobra bio u kontaktu sa Miloševićem, general je odgovorio: „Službeno ne“, a potom je dodao, „zamolio me je za neke privatne stvari, uobičajene prirode.“

       Interesantniji je bio odgovor na pitanje o državnim izdajnicima. Pošto nije sporno da otkrivanje počinioca krivičnog dela izdaje spada u resor državne bezbednosti, a pošto je bivši savezni ministar informisanja Goran Matić redovno saopštavao o otkrivanju novih grupa izdajnika, voditelj je upitao generala, da li je Goran Matić te podatke dobijao od Službe državne bezbednosti, te ukoliko je to bilo tačno, zašto ih nisu hapsili. General je decidirano odgovorio da su oni „procesuirali“ samo devet slučajeva izdaje, pa se čak i sam general ogradio od toga, pretpostavivši da je ministar informisanja takve podatke dobijao od nekog drugog. Zaključak je jasan – mnogo puta ovde pominjani Goran Matić je nemilice proizvodio izdajnike za internu upotrebu.

       Radi otklanjanja nekih dilema o kojima je ovih dana bilo dosta reči, a koje se odnose na držanje policije za vreme događaja od 5. oktobra, te hvalospeva koji se upućuju policiji za njeno držanje tokom tih događaja, odgovor generala upućuje i na malo drugačiji zaključak. Na direktno pitanje voditelja – da li je policija izvršila zadatak u odbrani zgrada Skupštine i RTS-a, general je priznao da nije. Proizilazi da policija nije žešće intervenisala ne zato što je svojom voljom prešla na stranu naroda, već zato što je bila pregažena i nije bila u prilici da žešće interveniše. Naravno, nije sporno da su pojedini pripanici policijskih snaga, lično, odbili da intervenišu protiv naroda.

       Na televiziji je ovih dana, i to u dva navrata, gostovao i Ivica Dačić, bivši portparol SPS-a, a sada čelnik beogradskih SPS-ovaca. Njegovo gostovanje ukazuje i na jednu posebnu vrstu odgovornosti voditelja takvih dijaloga. U redu je da se oni pozivaju u emisije. Ja bih strašno voleo da bar još jednom vidim i čujem Miru Marković, Gorana Matića, Ivana Markovića …. Bilo bi to jako interesantno. Ali, ako se takvi ljudi pozivaju i dobiju pravo da govore, onda ne bi smele da ostanu nerazjašnjene poluistine koje se pri tom izgovaraju. Ivica Dačić tako izjavljuje da je odluka Ustavnog suda Srbije o definitivnim rezultatima glasanja bila poznata dan uoči narodnog bunta od 5. oktobra, iz čega bi se logično mogao izvesti samo jedan zaključak –  da je taj bunt bio neopravdan. To jednostavno nije tačno. Odluka Ustavnog suda o priznavanju pobede Vojislava Koštunice prvi put je javno saopštena na pola sata pre obraćanja Slobodana Miloševića javnosti i priznavanju poraza, a to je bilo u večernjim satima, sutradan 6. oktobra, dakle više od 24 sata po događajima ispred Savezne skupštine. A ako su drugovi socijalisti za takvu odluku znali ranije, pa je nisu narodu saopštili, utoliko je njihova odgovornost veća, jer bi se nemili događaji time sprečili.

Nastaviće se

* * *

Knjigu O OPANČARIMA I OPANCIMA možete poručiti i pouzećem preko e-maila: opancar39@gmail.com, po ceni od 500,00 Dinara plus postarina. Akcija traje do rasprodaje ovog izdanja.

Istovremeno vas obaveštavamo da je u pripremi izdavanje nove knjige istog autora OPANČARSKA HRONIKA koja treba da se pojavi iz štampe do kraja godine. Knjiga obuhvata blogove pisane na dogadjanja tokom 2013. godine.