Zašto mi Vučić ne da da navijam za Vučića

23 februara, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

Ja nisam član ni jedne političke stranke – niti ću to biti, jer želim da zadržim svoj lični integritet. Po društvenoj vokaciji pripadam nekakvoj srednjoj građanskoj klasi, koje u ovoj zemlju zapravo i nema. I to je, čini mi se, jedan od većih današnjih problema koji je i uzrok i posledica ovoga što nam se danas dešava. „Petooktobarska revolucija“ je kompromitovana zaslugom DOS-a u kome su se našli i oni što kose i oni što vodu nose. Đinđić je bio šansa da taj konglomerat sredi, ali su ga ubili oni što vodu nose. Posle njega na vlast su došli Koštunica i Tadić, političke zamlate, uz to i demagozi – a od toga gore varijante nema, okruženi raznim mangupima koji su zapravo umesto njih i vladali. U takvoj situaciji, obično se pojavljuje neki harizmatični vođa koji narodu nudi ono što ovaj hoće da čuje i narod se zaljubljuje u njega na prvi pogled. Ne mora to da bude loše, jer jedino takav može i da pokrene narod iz letargije u koju je zapao. Istorija je puna takvih ličnosti – Hitler, Čerčil, Milošević …. samo od ovih iz novije istorije. Ali, ogromna je razlika između Miloševića i Čerčila, na primer. Ovaj prvi je bio preambiciozan bez pokrića, a voljan da bude vođa, pa je rešenje našao u tome da obmanjuje narod, što je na kraju plaćeno teškim posledicama.  Ovaj drugi, nije ni patio od toga da bude vođa, a kad ga je nacija pozvala da je spašava on je to prihvatio, ali je izašao pred narod i rekao: „Mogu vam ponuditi samo krv, znoj i suze.”. Na koju stranu će poći Vučić? Bogu hvala, krv se za sada ne traži. Za početak bi i samo znoj bio dovoljan. Kasnije – ako se trenutak propusti, to neće biti dovoljno.

       Na jednom od svojih prvih predizbornih skupova Vučić je sebi i svom članstvu postavio zadatak – osvojiti više od 50% glasova, što znači da on želi da sam formira Vladu. To, sa jedne strane, jeste lagodnije za upravljanje, pruža prostor za samostalno donošenje svih važnih odluka, ne mora da zavisi od ucenjivačkih stavova koalicionih partnera – uzmite samo kad je nakon prethodnih izbora morao SPS-u da prepusti čak i premijesko mesto, ali sa druge strane to može da bude i opasno. Ako na sledećim izborima Vučić osvoji preko 50% glasova, na narednim će to biti 90%, ali to neće biti odraz njegovog stvarnog rejtinga, već rezultat populističke politike i masovnog nekontrolisanog priliva novih pristalica – voli naš narod da hrli ka pobednicima, s jedne strane, i totalni nestanak opozicije sa političke scene u Srbiji, s druge strane, a ni jedno ni drugo nije dobro. Tim putem je išao i Milošević, s tim što je on bio i u boljoj situaciji, jer je bio naslednik kompletne kadrovske infrastrukture prethodne vlasti, za razliku od Vučića koji u tom pogledu katastrofalno stoji.

       Sa kim će Vučić da formira vlast. Kadrovska struktura njegove stranke sastoji se, bazno, od onih koje su Nikolić i on poveli sa sobom iz radikalske stranke, zatim od mladih preambicioznih japijevaca sumnjivih školskih kvalifikacija i u međuvremenu pridošlih preletača, koji ne pitaju ni s kim će ni kako će, a u njih čovek nikad ne može da ima poverenje – uzmite samo slučaj Cvijana, pa Olivera Antića, a u poslednje vreme evo i Drašković se tu kandiduje, a on nije ništa bolji od njih. Uostalom, nije li dovoljno iskustvo sa kadrovima SPS-a iz prethodne vlasti – Obradović, Mrkonjić, Ružić …. Bajatović, Galenika … MUP … Još samo treba da se otvori slučaj Dačić, pa da predstava bude kompletna.

       Uvoz stranih kadrova – Radulović, Krstić, strani savetnici … takođe ne daje rezultate. Sem Tanje Miščević, ne sećam se ni jednog imena iz drugih stranaka, ne zato što za tim ne postoji potreba ili ovi ne bi prihvatili takvu ulogu, već zato što je na delu konstantno kopanje rovova prema opoziciji. Uzmite samo čerečenje lidera DS – kakav god da je, preko sebi bliskih listova, 365 dana u godini, u meri u kojoj to postaje deegutantno i izaziva suprotan utisak kod onog mislećeg dela društva, bio on na vlasti u opoziciji ili politički pasivizovan, a bez takvih se ne može formirati iole ozbiljna vlast. Jednostavno, Vučić mora da da mig svojim pristašama da „olade“ ili bar malo unesu stila i duha u ruralno-paorske metode koje ovi neštedimice arče.

       Ako Vučić misli da će izlaz iz kadrovskih problema sa kojima se očito suočava naći, na primer, uz pomoć novog demokratskog bloka koji pokušava da formira Boris Tadić, to će tek biti loše, jer taj čovek je upropastio i svoju matičnu Demokratsku stranku, pa će i njih. O njemu i takvima sam svoju kvalifikaciju dao gore na početku.

       Okreni, obrni, Vučiću nema druge nego da iskoristi ovu popularnost i počne da gradi konstruktivan odnos prema opoziciji, jer samo takvom politikom može početi da zadobija pristalice i kod srednje građanske klase bez koje nigde, pa ni ovde, ne može biti ni kvalitetne i stabilne vlasti.

DC, 22.02.2014.