Zvezde granda – merilo opšteg posrnuća

8 maja, 2018 u rubrici Opančarski dnevnik

Javni prenos sahrane oca jedne od zvezda, jednog od aktuelnih rijaliti programa, preko tv Pink, televizije sa nacionalnom frekvencijom koju je ova država – dakle mi njeni građani, kao javni resurs (vlasništvo) dala toj televiziji, izazvala je zgražavanje mislećeg dela građana, čije je mišljenje u ovoj zemlji, nažalost, u ogromnoj manjini, pa nije zgoreg da se u jeku izrade „medijske strategije“ – kako to gordo zvuči u poređenju sa svojevremenom izjavom vlasnika gore pomenute televizije Željka Mitrovića – Ovo je moja televizija i ja na njoj mogu da objavljujem šta hoću! (www.opancar.com , pretraživač pod Želljko), na to potsete, kako Aleksandar Gajović, državni sekretar u Ministarstvu kulture i informisanja, zadužen za medije koji nedavno izjavi – Vojnik sam Vlade, tako i njegova šefica, predsednica Vlade, Ana Brnabić, koja svagda ima običaj da kaže kako u Srbiji baš vladaju medijske slobode, podrazumevajući pod tim pravo da svako u toj oblasti može i da priča i da radi šta hoće, pa da počnemo od nje.

Gospođo Brnabić, nalazite se na funkciji na kojoj biste morali znati da su u civilizovanom svetu prava nosilaca individualnih sloboda uvek ograničena pravom zaštite ostalih građana, nosilaca suprotnih individualnih sloboda, te da je i pravo i dužnost države da uspostavi razumni sklad između tih samo naizgled suprotstavljenih sloboda, a ako to ne razumete ili se pravite ludi da ne razumete – ne bi Vam to rekao da nisam ubeđen u Vašu izvanrednu inteligenciju, poslužiću se jednim primerom – da li biste mislili da su medijske slobode u Srbiji još veće, ako biste skinuli i ono malo zabrana što je preostalo, pa dozvolili da se učesnici rijalitija mogu javno j….. na sred televizije, a vlasnici televizija izjavljivali da su to njihove televizije i da oni na njima mogu da objavljuju šta hoće.

A ako Vam ni to nije dovoljno, reći ću Vam kako je to izgledalo u ono rano komunističko vreme posle drugog svetskog rata – pre pojave ovakve demokratije, koje sada svi zdušno pljuju, čak i oni koji su se u njemu najviše i okoristili – bilo oni, bilo njihovi najbliži, na isto se svodi. Da ne izmišljam iznova poslužiću se jednim insertom iz moje knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA (ako Vam se dopadne sa zadovoljstvom ću Vam je poslati sa posvetom – mogli biste svašta naučiti iz nje). Država je stvarala ambijent vodeći računa o kulturnom razvoju svojih žitelja. U tome je poenta i to bi svaka država, svagda trebala da čini. U insertu je reč o muzici, ali ne smeta – pravila su ista.

… Dakle, uzmeš tada „Politiku i pogledaš radio program – Radio Beograd. Televizije, a ni drugih radio stanica, još nije bilo. Satnica precizna, ako ti sat ne radi, možeš i po tome da se ravnaš. Ne kao sad na Pinku – najave film u 22h, a onda Saša Popović profula „Zvezde granda“ za jedno sat i po vremena, pa sve to bez i jedne reči, bar onog kurtoaznog – izvinite, dragi gledaoci, u pitanju je „Grand parada“ – projekat od nacionalnog značaja, koji po svim piplmetrima ima najveću gledanost! Da se vratim na ono vreme, radio emisije su trajale od pola sata do 45 minuta. Ako je o muzici reč, bilo je muzike svih vrsta: narodne pesme – Anđelija Milić, Zorka Butaš, Aleksandar Dejanović…; izvorne narodne pesme Danica Obrenić ….; narodne pesme u obradi. Klasična muzika: Štraus Na lepom plavom Dunavu; Petar Iljič Čajkovski Simfonija broj 6; Volfang Amadeus Mocart;… Johan Sebastijan Bah – kantate; Božićne kantate za hor i orkestar; Karmina burana – čas trešti i učini vam se da vas razdražuje, čas vas smiruje, ali ne možete a da je ne odslušate do kraja; Bolero, Morisa Ravela – ni jednostavnije kompozicije, ni prijatnije za uho …. . Nisam se ja na sve to primao, ali sam imao izbor, pa mi je nešto od toga i ostalo. Kasnije, kad mi se pružila prilika da putujem i boravim u inostranstvu, znao sam da i to postoji…”

No, da se vratim na naslovZvezde granda – merilo opšteg posrnuća. Vidite, ne tako davno, možda pre svega nekih pet, šest godina, na tv Pinku se prikazivao serijal Zvezde granda. Bila je to prijatna emisija za subotnje veče i ja – a i mnogi moji prijatelji, sam to često gledao. Bilo je dosta prijatnih pesama iz celog regiona u izvođenju mladih još neafirmisanih pevača, koji su se takmičili za zvezdu granda, a interpretacije je komentarisao i ocenjivao ozbiljan stručni žiri, što je celoj priredbi davalo i takmičarsku draž. Projekat je imao izvanrednu gledanost i ogroman  komercijalni uspeh, pa je kako je štampa tada pisala za skupe pare otkupljen od strane televizije Prva.

E, vidite, Zvezde granda se i dalje prikazuju, u isto vreme, od strane istih autora, kako mediji javljaju sada sa još većom popularnošću ali u drugačijem formatu – izvođenje pevačkih numera je potisnuto u sasvim drugi plan, a šou su preuzele poznate zvezde narodne i pop muzike u ulozi stručnog žirija čije se prostačke svađe, u trajanju znatno dužem od izvođenja pevačkih numera javno prenose, sve se to kao šlager dešavanja sledeće subotnje večeri danima najavljuje u dnevnoj štampi, a početkom jeseni, pred početak nove godišnje sezone ovog grandioznog projekta, ne govori se ni o pevačima ni o pesmama, već da li je jedna od glavnih zvezda ovog svađalačkog formata Jelena Karleuša potpisala ugovor i za narednu sezonu. O visini ugovora se samo nagađa.

I sad ako mislite da je stari lisac Saša Popović, autor i ovog i onog prethodnog formata, dozvolio da se ovaj „projekat svih projekata“ nebrigom otme ili da je novi urednik zabavnog programa te televizije Ivan Ivanović to nebudno dozvolio, grdno se varate – u pitanju je neviđena gledanost! I tu dolazimo do poente ove priče – Možete li pretpostaviti koliko ovaj narod voli narodne pesme? A možete li verovati da taj isti narod od toga više voli emisije u kojima su u prvom planu neviđeno prostačke svađe. Nažalost tako je. A sve se to desilo u tako kratkom periodu vremena. Šta je sledeće? Gospođo Brnabić, just think about! Najgore bi bilo da kažete – Ja to ne glledam, pa ne znam. Ne gledam ni ja, ali su mi skrenuli pažnju, pa sam pogledao, a mogao sam i  da kažem – ne interesuje me. Vi na toj funkciji, na to nemate pravo.

Dragiša Čolić, 8.5.2018.