Bimboje

25 novembra, 2013 u rubrici Kolumne

Nemam pojma ni šta ta reč znači ni ko je bimboje. Čuo sam je letos od jednog šumadijskog seljaka – ni on nije znao da mi objasni šta to zapravo znači, ali mi se mnogo dopala. Otprilike označava čoveka, lepog zdravog i rumenog, što bi na selu rekli – da ga po jednom obrazu lupiš, drugi da pukne, koji vas vazda uveseljava i dan vam čini lepšim. – “El’ ti bio onaj bimboje”, tako je počela priča o tome sa pomenutim šumadincem.

       Nemam pojma ni zašto me Zoran Babić, visoki zvaničnik SNS-a, podseća na bimboja – valjda zato što me njegovi nastupi uveseljavaju. Čim ga vidim, pa još i kad ga čujem, veselju nema kraja.

       Taj bivši vaterpolista, sa stažom od nekoliko meseci, je sa funkcije predsednika Vaterpolo saveza Srbije otišao brže nego što je došao – podneo je ostavku na tu funkciju već sutradan ujutru, pošto je od svog partijskog šefa čuo da javni funkcioneri na državnim i partijskim funkcijama ne bi trebali da učestvuju i u rukovođenju sportskim klubovima i tako naprasno ostavio zbunjene vaterpoliste koji sad ne znaju ni šta će, ni kud će, a taman pomislili da su tim izborom rešili mnoge probleme. A tako je nedavno i došao, pobedivši ubedljivo protiv kandidata za tu funkciju, takođe bimboja, proslavljenog vaterpolistu Aleksandrea Šapića. Jednostavno, vaterpolistima se učinilo da bi bimboje o kome je ovde reč, mogao da bude korisniji od onog drugog koji nije imao šta ni da ponudi. E, sad vaterpoliste plaši, hoće li bimboje ispuniti ono što je obećao, bez obzira što više nije Predsednik. Ja tipujem da hoće – ne mogu da verujem da je to obećao samo zato da bi postao predsednik.

       Bimboje je inače veoma aktivan. Nedavno je u skupštinskoj raspravi povodom teme o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika izazvao žestoku polemiku sa poslanicima opozicionog DS-a izjavom da je prethodna Vlada koju su ovi vodili, svojom privrednom politikom dovela do smanjenja broja zaposlenih tako da je to bio genocid nad radničkom klasom. Uzalud su ovi drugi ubeđivali bimboja, inače inženjera po struci, da reč genocid znači nesto drugo, ali nije bilo vajde – bimboje je ostao uporan, pa su onda oni drugi napustili skupštinu. Sutradan su kao uslov za povratak u skupštinu tražili da im se bimboje izvini, na šta on nije nikako hteo da pristane, s obrazloženjem da je u pravu. Nisu pomogle ni primedbe da je privredu, u okviru koje dolazi do otpuštanja radnika, vodio proslavljeni bimboje Mlađan Dinkić, koji je do nedavno bio izbor i u njihovoj Vladi, što je inače kod nas uobičajeno – tako, na primer, i sadašnji premijer, koji je u prethodnom sastavu Vlade bio i zamenik premijera i ministar policije, zna često, naročito kad su policijske stvari u pitanju da opali po policijskim propustima prethodne Vlade.

       No, da se vratimo na našeg bimboja. U pomenutoj polemici koja i dalje traje njemu u pomoć priskače i mlađani bimboje, njegov partijski drug, predsednik Skupštine, Stefanović Dr. Nebojša, koji je kako se priča svojevremeno imao izvesnih problema sa okončanjem fakulteta u razumnom roku, ali je taj problem po dolasku na vlast rešio na radikalni način – ne samo da je okončao studije već je o jednom trošku (ovo je samo metafora) i doktorirao – vodeći istovremeno i Skupštinu, pa čak, honorarno, i akciju za smenu gradonačelnika Beograda, omraženog  Dragana Đilasa, koji je kao što je opšte poznato od Beograđana pokrao bilione i trilione para i to u evrima (i ovo je metafora), pa sad sa pozicije tog najvišeg akademskog obrazovanja objašnjava da je bimboje tu inkrimisanu reč – genocid, upotrebio samo kao metaforu.

       I ne samo to – naš bimboje je aktivan i na lokalnom planu. Ovih dana su i Beograđani konačno imali razloga za radost. Saznali su ko će da ih vodi do narednih izbora. Izabran je privremeni organ na principu, što bi pokojni Brana Crnčević držeći jednom prigodom pozdravnu zdravicu rekao – kad vas čovek ovako vidi, kako da ne bude srećan – sve moj do mojega! E, taj Savet je već na početku zapeo oko plata – svi su se odrekli tih primanja, sem predstavnice DS-a, koja je skromno rekla da ona drugih prihoda nema, a mora od nečeg da živi. Ta skandalozna izjava je odmah iznervirala našeg bimboja koji se ubrzo i oglasio – Eto vidite, Demokrate samo misle o parama!

       Inače kako piše štampa, Beograđani ne moraju da brinu, jer će pomenuti Savet imati i svog savetnika – to je jedan od najmlađih iz plejade bimboja, Aleksdandar Jovičić, predsednik odborničke grupe SNS-a u Skupštini grada, za koga kažu da se uselio u prostoriju odmah do kancelarije Predsednika, svog partijskog druga. Tu negde u blizini je i nezavisni član Nebojša Čović, izabran na predlog iste stranke. Ostali navrate kad ih pozovu.

       Zamorio sam vas, pa moram da vam ispričam jedan vic. Nije o bimboju (o njemu ću posle) – bosanski, o Muju i Hasi – Dobio Mujo stan, uzeo kredit, opremio ga … Dođe mu Haso u posetu – Joj što je ovde lepo, matere ti, daj mi ključ da samo jednom tu dovedem Fatu. Mujo se opirao, ali ne vredi – Dobro, reče, ali pazi, sve je novo. Sutradan, Mujo uđe u stan, a tamo ršum, sve razbacano, ispreturano! Muju, šlog da pogodi. Kad se malo pribrao, pozove Hasu i ospe paljbu po njemu – ’El sam ti rekao da paziš … Na kraju, šta će, upita – A dobro, kakva je Fata bila? – Ma jebeš Fatu, nije ni bila, odgovori mu ovaj.

       Kakve veze imaju Fata i Bimboje? Pa naravno nikakve, on mi je ljubimac. – Dobro, evo jednog i o njemu, obećao sam. Piše da je po struci inženjer, pa ću onda jedan inženjerski, neće se naljutiti. Mi pravnici i inženjeri često pričamo viceve jedni o drugima. Elem (u pravničkoj verziji), razveo se inženjer od žene pa uzeo sam da pegla veš. Utom zazvoni telefon, on se ušeprtlja pa umesto u slušalicu, vikne ono Alo … u peglu i ispeče uvo. Dođe hitna pomoć, on objasni svoj slučaj, a oni ga pitaju – Dobro čoveče, to još i da shvatimo, ali šta si radio sa drugim uvom? – Pa morao sam da zovem hitnu pomoć, reče inženjer!

DC, 24.11.2013.