Da se razaberemo!

19 marta, 2019 u rubrici Opančarski dnevnik

Građani i građanke, seljaci i seljanke, radnici i neradnici, članovi sindikata – onih radničkih i onih koji kažu da to jesu, poštena i nepoštena inteligencijo, analitičari svih fela, novinari sadašnji i bivši – bujoševići, vučićevići, marići i sarape …. glumci, laze i oni što se prave laze, delije i grobari, Aco Srbine i Marko iz pizde materine, Pavle, Pavlov PROFESORE i ostali profesori – vi koji ćete danas ostati kod kuće jer opet neće biti škole, studenti i đaci, vojnici i regruti, milicajci i policajci – oni što treniraju strogoću, komunalni i ostali, tetke – vulinove i moje, narode božiji i narode stoko, moji i moj do mojega i svi drugi koje ovde nisam pomenuo (u daljem tekstu: dragi SVI), da se razaberemo:

– Kad vođa SVIH kaže da neće da razgovara sa fašistima, tajkunima i onima što su zemlju od njegovih poštenih pokrali, te da im on ne da ni tri minuta učešća na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, onda on, time hoće da kaže:
• da da su i nacionalne frekvencije koje smo SVIi mi platili i televizije kojima su ih on i njegovi dali njegove,
• da su Dveri – parlamentarna stranka, fašisti, te da oni takvi mogu da učestvuju u radu Skupštine kao narodni poslanici, ali ne i na RTS-u, njegovoj televiziji,
• da se RTS na svojoj jutarnjoj najavnoj špici neopravdano predstavlja kao vlasništvo SVIH građana Srbije i još pogrešnije,
• da SVI građani Srbije imaju pravo da znaju sve,
• da televizije sa nacionalnom frekvencijom mogu da emituju istinu i samo istinu, a da se pod tim podrazumeva samo ono što on i njegovi brnabići saopštavaju SVIMA, te da ukoliko se slučajno taj red stvari naruši ili samo zapreti da može da se naruši,
• da on može nekom indijancu, vlasniku marginalne lokalne televizije, da plati iz državne firme koja je vlasništvo SVIH nas trostruko veću cenu za tu njegovu televiziju, kako bi taj indijanac potom od tih para kupio na tržištu onu televiziju sa nacionalnom frekvencijom koja je počela da narušava tako ustanovljen poredak stvari,
• da kad vođa presudi da je neko tajkun koji je pokrao njegovu državu od njegovog naroda, onda to tako ima i da se smatra, te da nije potrebno
• da nakon toga neki sudovi to i utvrđuju, ili ne daj bože
• da utvrđuju da nisu možda ti lopovi koji su sprovodili „pljačkaške privatizacije“ sada kod njega kao najveštiji i njemu najbliži, pa makar to bili i kompletni idioti.

– Kad vođa kaže da su Kosovo izgubili oni koji mu sada ne dozvoljavaju da on od Kosova spasi ono što se spasti može, onda on time hoće da kaže:
• da su devedesetih godina prošlog veka ovi iz sadašnje opozicije od kojih niko nije bio na vlasti, a ne on i njegovi koji su tada bili na vlasti, vodili rat protiv NATO sile,
• da ovi koji su i i tada bili i sada jesu na vlasti, nisu taj rat izgubili, već da su ga dobili,
• da Kumanovski sporazum kojim je ustanovljen sadašnji poredak stvari na Kosovu nisu potpisali oni,
• da rezolucija 1244 Ujedinjenih nacija kojom je sve to aminovano nije doneta u njihovo vreme,
• da oni i njihovi sudovi nisu sudili Bleru i ostalim zapadnim zlikovcima od kojih su mnogi danas njihovi savetnici,
• da je Kosovo izgubljeno ne tada nego onda kada su Albanci jednostrano proglasili Kosovo svojom državom, a da to nije bilo u vreme kada su na vlasti bili oni već oni prethodni,
• da su oni prethodni dozvolili da o opravdanosti takvog samoproglašenja odlučuje Međunarodni sud pravde, a ne Ujedinjene nacije u čijem bi se Savetu od njih 15 uvek mogao naći neko ko bi na takvu odluku mogao staviti veto,
• da su oni prethodni time dozvolili i da se o statusu Kosova kao pitanju svih pitanja razgovara u Evropi, a ne u Ujedinjenim nacijama, koje su eto sada, valjda ljute zbog toga, ukinule i dosadašnju odluku da se o situaciji na Kosovu razmatra na svakoj redovnoj godišnjoj skupštini Ujedinjenih nacija,
• da je Briselski sporazum koji je slavodobitno objavljen kao pobeda protiv Albanaca sa 5:0, zaključen zahvaljujući njihovim moćnim evropskim državnicima i državnicama čiji su oni ljubimci, a da se taj sporazum sada jednostavno ne sprovodi, jer je ta ljubav pukla, ali da to ništa ne znači jer mi sada imamo nove moćne prijatelje na drugom kraju sveta, čiji smo opet – ljubimci.

– Da kad vođa kaže da je strašno zabrinut zbog sudbine Kosova, onda to znači:
• da ga ovi iz opozicije, koji su na gore opisani način zapravo izgubili Kosovo, ometaju u njegovim natčovečanskim naporima da spasi ono što se od Kosova da spasiti, kad traže da se o Kosovu razgovara u Skupštini, kao da oni u Skupštini kakva nam je i kako je vođena više znaju i više mogu od njega – što je zapravo u celoj ovoj priči kojom sam vas zamorio jedino i tačno.

Dragiša Čolić, 19.3.1019.