Malo o sportu

28 decembra, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

Vikend je, uskoro će i doček Nove godine, pa idemo na malo lakše teme. O sportu, jer kraj je godine, sumiraju se rezultati.

       Najpre o fudbalu. Kad je o rezultatima reč – mislim na one sa fudbalskih terena, tu ni ove godine nema o čemu da se piše. Zvezdi, prošlogodišnjem prvaku, UEFA – Evropska fudbalska asocijacija, nije dozvolila da ove godine igra u evropskoj ligi, jer ne isplaćuje plate angažovanim fudbalerima. Umesto nje igrao je Partizan čije smo poslednje mesto u grupnoj fazi takmičenja najpre proslavili prvim golom a posle i prvim bodom. Za utehu, Partizan – taj isti, ove godine ubedljivo vodi u domaćem prvenstvu, tako da to više govori o ostalima nego o njima.

       Kažu da je najorganizovaniji klub u prvoj ligi „Čukarički“ – moj „Čukarički“ čije utakmice, kad sam bio mali, nisam propuštao. Zatrčim se još od kuće, pa preko „poljane“ (današnja šuma duž Požeške ulice) preskačem drvenu ogradu visoku oko dva metra, jer naravno nisam plaćao ulaznicu, i „upadam“ direktno na tribinu. Tu je bilo staro igralište Čukaričkog – ulaz je bio preko puta glavnog ulaza u školu „Matije Bana“, kasnije „Josif Pančić“. Tamo gde je sada ona cvećara. Bilo je to vreme, kad je Čabra bio trener, centarfora je igrao „Pera Glavonja“, a centarhalf je bio Radak – možda još ima živih mojih ispisnika, pa će se setiti. Kasnije sam i igrao u podmlatku „Čukaričkog“, sve dok me drugari nisu nagovorili da odem u veslače, gde sam – u „Partizanu“ dogurao do veslača saveznog razreda.

       Koji je to fudbal bio!, a bila je tek Beogradska liga – zatim je dolazila Srpska liga, pa dve  savezne lige (jedno vreme čak i tri), dok bi se došlo do Prve lige (ono što se danas zove „Super liga“). I moj „Čukarički“, evo ga sada u Super ligi! Po onome što vidim, nisu ovi današnji bolji od nekadašnjih nižerazrednih klubova. Kad to kažem, ne mislim da je samo nostalgija u pitanju.

       A danas, umesto fudbalskih dešavanja, najuzbudljiviji su izbori za čelnike klubova, Zvezde i Partizana, posebno. Zvezda je nedavno „iz naftalina“ izvadila Svetozara Mijailovića za predsednika – on će da rukovodi, a Zvezdan Terzić – napustio OFK Beograd i došao u Zvezdu, će u ulozi Generalnog sekretara, stvarno da je vodi. Priča se da ima jake adute – u radnom stolu drži pištolj, provalili ga neki pobunjeni fudbaleri.

       I dok su tako izbori u Zvezdi završeni u miru, u Partizanu je bilo mnogo uzbudljivije. Dosadašnji predsednik Dragan Đurić, zvani Šnajder, vlasnik konfekcije „Zekstra“ i brojnih drugih firmi kupljenih privatizacijom – Veterinarski zavod Zemun, Nolit, Optika, Savremena, Šumadija, Fabrika jestivog ulja u Gradištu, Robna kuća „Boska“ u Banja Luci … što se zna, za ostalo se uglavnom ne zna – a ne zna se ni čijim parama je sve to pokupovao, a ono što je zajedničko za sve te firme je da su sve u ogromnim gubicima i da ne plaćaju porez. U januaru je zbog toga bio uhapšen, ali je ekspresno pušten iz pritvora nakon plaćenog jemstva od 2 miliona evra. Iz toga za laike – ali samo za njih, sledi na izgled jednostavno pitanje – Ako taj čovek ima i može odmah da isplati 2 miliona evra da bi sebe spasao robije, zašto država ne može da mu naplati porez i spasi svoje građane dužničkog ropsatva u kome se već poodavno nalaze!?

       Prilikom njegovog hapšenja – onog u januaru, je došlo i do vidljivog potresa u Vladi. Branko Ružić, potpredsednik Partizana i potpredsednik SPS-a je zamerio vlastima na hapšenju jer je, kako je tom prilikom izjavio, Dragan Đurić dobar i pošten čovek, a uz to i njegov prijatelj i da on stoji iza svojih prijatelja. Tu je se Aleksandar Vučić osetio prozvanim, pa je oštro reagovao, tako da su i odnosi sa glavnim koalicionim partnerom bili ozbiljno uzdrmani.

       U julu je ponovo bio uhapšen, ovog puta zbog toga što je bio umešan u malverzacije oko prodaje veštačkog đubriva iz Azotare Pančevo, kojom prilikom je ta firma oštećena za 7,5 miliona evra, ali je i tada bio odmah pušten iz pritvora jer je protumačeno da onih 2 miliona evra jemstva iz januara  pokrivaju i ove grehe, tako da je Dragan Đurić mogao da se vrati u Partizan i posveti rukovođenju svog omiljenog fudbalskog kluba.

       Jedno vreme je kao ozbiljan kandidat za predsednika Partizana figurirao i Miroslav Bogićević, vlasnik imperije „Farmakom i dr.“, kao čovek koji klubu može da donese pare, što je i najvažnija referenca za ove funkcije, međutim on je od toga odustao usled objektivne sprečenosti – i on je uhapšen! Ispostavilo se da je ovaj „tajkun“ preko svojih desetak firmi godinama dobijao od banaka  kredite – koje im, takođe, godinama nije vraćao. Pominje se čak cifra od oko 400 miliona eura. A pošto ni državi ne plaća porez – i po tome je rekorder, ni poveriocima dugove – i tu je rekorder, postavlja se pitanje gde su te pare? Možda tu leži i odgovor na pitanje – Čovek koji može da donese pare!

       Da, zaboravio sam da kažem, i Zvezdan Terzić – stvarni rukovodilac Crvene Zvezde, je hapšen zbog nekih sumnjivih prodaja fudbalera, još dok je bio u OFK Beogradu, a bilo je takvih hapšenja i ranije, pa proizilazi da je to za ovaj posao poželjna referenca. Bilo kako bilo, Đurić nije ponovo kandidovan, ali se do zadnjeg dana opcija njegovih sledbenika ozbiljno kotirala.

       A onda je na scenu stupio pravi kandidat – Zoran Popović, fudbalskim krugovima poznat taman toliko koliko i Džavaharlal Nehru zvezdama Granda. Biznismen čije je prvo obećanje bilo – Liga šampiona i osam miliona evra! Mašala! Usput, proturena je vest da je on i blizak vladajućoj naprednoj stranci.

       Ispostavilo se međutim, da je on poznat i Agenciji za privredne registre gde stoji zabeleženo da ovaj poznati biznismen – koji može da donese pare, ima sedam firmi koje su ili ugašene ili su u stečaju! To je odmah pokušala da iskoristi ona stara, Đurićeva struja, pa su sebe već videli kao pobednike, ali ih je ovaj jednostavno oduvao – Veni Vidi Vici! I tako se eto završava ova uzbudljiva fudbalska sezona. Time je završena i vladavina SPS struje u Partizanu, koji će u narednoj sezoni, pored Zvezde, postati takođe napredan!

       A da našim nastranostima tu nije kraj pobrinuo se i dnevni sportski list Sport – čije bi sportske procene trebale da budu i najkompetentnije, koji je u tradicionaalnom 58. izboru sportiste godine, za najboljeg sportistu Srbije proglasio Davora Štefaneka – da se ne mučite, reći ću vam da je u pitanju rvač koji je u svojoj kategoriji osvojio prvenstvo sveta, na čemu mu najiskrenije čestitam.

       Novak Đoković – ne treba da vam pričam kojim se sportom on bavi, koji je u jubilarnom 30. izboru Američke sportske akademnije, u glasanju – sprovedenom širom sveta u trajanju od 1. do 23. decembra, zauzeo 1. mesto, ispred svetskog rekordera u maratonu, kenijskog trkača denisa Kimeta i Lionela Mesija – ni ovde ne treba da vam pričam ko je on, je u Srbiji zauzeo drugo mesto – iza Štefaneka! Ako, nek puknu, tako im i treba – neka vidi svet da mi imamo i boljeg od Noleta, a mi to valjda bolje znamo od njih!

DC, 28.12.2014.