Tolerancija

2 juna, 2013 u rubrici Kolumne

Jutros, 02.06.2013., na RTS-u 1, u jutarnjem programu, oko 7.30h, čuo sam jednog retko pametnog čoveka. Komentarisao je pregled dnevne štampe. Uključio sam se kad je govorio o neredima u Turskoj i dopao mi se način na koji je to činio – mirno, opušteno, nepretenciozno, kratko, pametno … Uzgred je, u istom stilu, povukao paralelu i sa sličnim događanjima u Libiji i Egiptu. Dopalo mi se. Ali ne pišem zbog toga. Ima kod nas pametnih ljudi, ali se ne čuju od onih drugih.

Pišem zbog onoga što je Gospodin rekao na kraju – Dozvolite mi, rekao je, da ja kao Partizanovac i bivši vaterpolista, teška srca, ali iskreno, čestitam vaterpolistima Crvene zvezde osvajanje titule prvaka Evrope. Možda je on to i lepše rekao, nisam zapisao, ali meni je tako zvučalo. Ne čuh njegovo ime, kasno sam se uključio, ali čuh kad ga je voditeljka, zahvalivši mu se na učešću u programu, oslovila sa Profesore, pa neka tako i ostane. Može i kao vaterpolista, sve jedno, kako više volite. Pokušao sam telefonom da dobijem dežurnog urednika i pitam za ime ovog Gospodina, ali ne uspeh – na delu su Call centri, kao opšta pojava, a razgovor sa njima je isto što i razgovor sa govornim aparatom, tako da nema šansi da uživo nekog pokudite ili pohvalite. Ako znate kako se taj čovek zove, javite mi. Voleo bih da znam njegovo ime. Ne ću ga uznemiravati, zahvaljujem mu se unapred.

Sitne su to stvari samo na izgled – u suštini, strašno su krupne! Šta sve (ne)činimo radi suzbijanja zla koje moderno navijanje nosi. Zašto ovakvi ljudi nisu na čelu sportskih klubova. Zašto motkom ne poteramo razne vujoševiće i čoviće koji svesno uoči svakog susreta „večitih rivala“ pokušavaju, modernim „psihološkim metodama“ – optužbama, uvredama, pljuvanjem onih drugih, da pritisak koji predstojeći susret nosi „sa svojih igrača prebace na sebe“ te tako i tim putem pokušaju da doprinesu uspehu svog tima – što je u celoj priči jedino i važno. Kolateralni uspesi – delovanje na svoje navijače kao „dvanaestog igrača“ i posledice koje to nosi – razbijene glave, guranje upaljenih baklji u usta, pa i ubistva se ne broje. U upravama klubova, po „difoltu“ moraju da sede ljudi od moći, po pravilu iz politike, koji će „naše“ navijače braniti kad zatreba. Poznati su slučajevi da se protiv lidera navijačkih grupa podnese i po pedeset i više krivičnih i prekršajnih prijava, a da nikada nisu bili ni dan u zatvoru – Šta mislite čijom zaslugom. Šta će na najvišim mestima u našim klubovima razni ružići, ljajići, tončevi, kokeze i sl. Kojim sportom su se oni ikada bavili da se sad i u sport razumeju i to bolje od drugih. Na nedavnim  izborima u Zvezdi bilo je nekoliko kandidata za jedno od mesta Potpredsednika – bivši sportista, biznismen i jedan od prvih saradnika Ministra policije. Šta mislite ko je od njih izabran? Ovaj poslednji. Za očekivati bi trebalo da bude suprotno – da kod toliko ljudi od ugleda i autoriteta stanje bude upravo suprotno od ovoga što jeste. Dokle će na čelu naših klubova da budu ljudi tipa – Volim Zvezdu, mrzim Partizan! I obratno. Zar nije lepše ono što bi onaj Gospodin sa početka ove priče rekao – Volim Partizan, a čestitam Zvezdi! I obratno.

A ne odnosi se ovo što pišem samo na sport – to je stanje u medijima, u društvu uopšte. Pogledajte kako izgledaju obavezna saopštenja najmoćnije vladajuće stranke čim se od opozicije objavi neka kritika na njihov račun. Mi smo se odvikli od normalnog. Nedavno sam u jednoj od najuglednijih radio emisija koja svako pre podne dovodi nekog od poznatih javnih ličnosti, od isto tako uvažene voditeljke te emisije, čuo i ovakvo pitanje sagovorniku, lideru jedne od opozicionih stranaka – Nedavno ste u jednom javnom istupanju pohvalili prvog potpredsednika Vlade. Kako to da tumačimo, kao udvaranje njemu? Ovaj je pogledao začuđeno – A jeste li pored te pohvale primetili i koje sam kritike izneo na njegov račun. U čemu je problem da nekoga, pa makar vam bio i protivnik, i pohvalite ako je nešto dobro uradio?

DC, 02.06.2013.