Drž’te lopova
4 decembra, 2016 u rubrici Opančarski dnevnik
Stariji će se sigurno setiti filma “Drž’te lopova”, čuvenog italijanskog reditelja Vitoria de Sike, sa Marčelom Mastrojanijem u glavnoj ulozi, negde iz šezdesetih godina prošlog veka. Davno je to bilo pa se pozaboravljalo, ali mi je u sećanju ostala poenta filma – neki sitan lopov izvrši krađu u jednom malom mestu i meštani spontano krenu u poteru… Lopov, videvši da će biti uhvaćen, uleće u gomilu i viče – Drž’te lopova! Svaka sličnost sa daljom pričom je NAMERNA. Razlika je samo u tome što je u pomenutom filmu u pitanju bio sitan lopov, dok se u ovoj priči radi o krupnim lopinama.
Prema pisanju Blica, premijer Aleksandar Vučić, na proslavi “Gorenja”, pre neki dan u Valjevu reče da Srbija ima dosta investicija, ali da to nikad nije dovoljno, “jer su nas ostavili gole i gladne posle pljačkaških privatizacija”. Gospodine Vučiću, slažem se sa Vama, a sećam se da ste i izbore nakon kojih ste došli na vlast, i evo Vas tu već peta godina, dobili na osnovu parole – Dosta korupcije i obećanja da ćete pohapsiti lopove. Koga ste, Gospodine Vučiću, uhapsili u vezi pljačkaških privatizacija, koje evo i danas pominjete. Znate ko je bio resorni ministar za privredu i ko je bio glavni akter za privatizaciju, a primera pljačkaških privatizacija je bilo mnogo. Dobro, niste nikog uhapsili, ko se još drži obećanja datih u izbornoj kampanji, ali kako objašnjavate činjenicu da ste – ispalo je tako, jednog od najveštijih za takve privatizacije, odmah po dolasku na vlast uzeli za svog savetnika, potom ste ga postavili i za gradonačelnika Beograda, ne razdvajate se evo ni do danas, čak ni posle slučaja “Savamala”, iako ste za taj skandal lično izjavili da su ga počinili “kompletni idioti”, a potom i da se izvršioci tog dela nalaze u vrhovima beogradske vlasti – gde i dalje sede netaknuti, iz čega se ne može izvesti drugi zaključak do da se vi u svojoj neupitnoj vladavini oslanjate na idiote.
Ili, da idemo na konkretan primer – slučaj Nacionalne štedionice je svakakao jedna od najvećih pljčkaških privatizacija, a zna se i ko je bio glavni izvršilac. I kao glavni projektant, jer se nalazio na čelu svih privrednih i finansijskih resora u svim postoktobarskim vladama, a u konkretnom slučaju i kao jedan od glavnih izvođača radova. Gospodine Vučiću, kako objašnjavate činjenicu da ste tom čoveku, odmah po dolasku na vlast, i u svojoj Vladi poverili istu ulogu? Ne čini li Vam se da bi posle preuzimanja glavnih aktera pljačkaških privatizacija, kako ih evo i danas opravdano nazivate, bilo koje drugo hapšenje u vezi takvih privatizacija bilo apsolutno deplasirano. Nije li to možda bio razlog što su takva hapšenja i pored čvrstih obećanja na osnovu kojih ste došli na vlast izostala? Šta je u pitanju Gospodine Vučiću – nehat ili namera? Pravnici smo pa da pomenemo i te pojmove, a kako ste Vi proglašeni za jednnog od najboljih studenata Pravnog fakulteta u Beogradu, mora da Vam je ostalo u sećanju da se i za jedno i drugo odgovara.
No, da se vratim na ono zbog čega Vam ovo i pišem. Vidite Gospodine Vučiću ja u ovoj zemlji plaćam porez od 1963. godine i dobar deo državnih nekretnina – vila, stanova, garaža i dr., sam kao poreski obveznik time i platio. Nemam ništa protiv da titular tih nekretnina i dalje bude moja država ali ne i ova ili bilo koja druga vlast koja tu državu vodi na određeno vreme – izbori su na određeno vreme iako se kod nas taj red nekakako izgubio jer se raspisuju svakih godinu-dve dana. Da država gazduje tim nekretninama, da kao poslodavac zaposli radnike koji će u njeno ime i za njen račun obavljati te poslove, ali koji sem prava zaposlenih po zakonu o radu neće imati nikakva druga prava – nikakvi procenti od ostvarenih prihoda i slične kombinacije koje, u celini ili delimično, vode uzurpaciji mojih vlasničkih prava koje kao poreski obveznik imam. Ako se stvari tako postave, irelevantno je da li će u pitanju biti zakup ili prodaja te imovine – postoje propisi i za jedno i za drugo.
Znate, Gospodine Vučiću, jedna od najvećih pljački poćinjenih od one socijalističke vlasti, bila je rasprodaja stambenog fonda u društvenoj svojini nosiocima stanarskog prava za cenu, kaako sam jednom prilikom u ovim mojim pisanjima rekao, za cenu jednog letovanja u Rafailovićima. Doduše, ti nosioci stanarskog prava na tim stanovima imali i nekakva prava – dobili su ih od firmi u kojima su radili i izdvajali u stambeni fond, dok ovi vaši – “martinovići, rističevići, gojkovići, babići, mali, veliki i ini – samo kao pojam, a ne kao osobene imenice (u daljem tekstu: partijski i ostali zaslužnici) nemaju nikakvih drugih prava na tim nekretninama, sem onih koje i ja imam. Pa zašto Gospodine Vučiću pokušavate da uzmete od mene nešto što je moje i date ga nekom drugom – nije li tu u pitanju ono: ko sebi ili drugima pribavi protivpravnu imovinsku korist … Zašto Gospodine Vučiću pokušavate da to provučete, evo već drugu godinu za redom? I nemojte mi reći da je to bio samo predlog zakona. U pitanju je bio predlog zakona koji je prošao Vladu koju Vi vodite. Nećete mi valjda reći da ste tamo bili nadglasani! A ako prođe Vladu, koja je garancija da Skupština u kojoj vaša koalicija ima većinu neće to i izglasati. Podsetite me na neki takav slučaj!
Čujem da je predlog tog zakona povučen. Čuo sam za to i pre nego što sam ovo počeo da pišem, jer ko zna, možda će vam to naredni put i proći. Kod ove vlasti ili one nove koju nameravate da formirate nakon narednih – posle godinu dana od prethodniih, izbora.
U svakom slučaju, kao vrsni pravnik, znate da se kažnjava iza pokušaj. U pitanju je samo ono što gore rekoh – namera ili nehat, odnosno dolus ili culpa, raumećete šta to znač
Dragiša Čolić, 04.12.2016.