Psihologija gomile

5 decembra, 2015 u rubrici Opančarski dnevnik

       “Psihologija gomila” je poznato delo francuskog socijalnog psihologa Gistava Le Bona, napisano još 1895. godine, aktuelno kod nas i danas, čini se više no ikad.

       “On je pod gomilom podrazumevao organizovanu društvenu tvorevinu, u kojoj se formira kolektivna svest i u kojoj je individualnost pojedinca potencionalno izgubljena… U gomili se pojedinci stapaju u prosek i zbog toga ona nikada nije u stanju da pristupi delima koja zahtevaju visoke intelektualne napore. Gomila je impulsivna, podložna sugestiji, nepouzdana, sklona vređanju i preterivanju, kao i lažnim osećanjima, netolerantna i diktatorski raspoložena. Le Bon je među prvima istraživao odnos gomile-mase i političkih institucija, parlamentarizma, demokratije i vođa, naglašavajući da se gomile moraju voditi, usmeravati, dajući mnoge recepte iz psihologije masa koji bi služili ovom cilju” (Iz opisa izdavača povodom  izdanja: Gradac, 2007).

* * *

       Ako prepoznajete ovu situaciju, zapitajte se da li ste i vi u gomili ili niste. Ako ste i dalje u dilemi, potražite Protokole sionskih mudraca, mada to ne bih mogao da poredim sa ovdašnjom situacijom, jer Protokoli su smišljena filozofija a ovo što mi imamo je vulgarna improvizacija koja se s jedne strane zasniva na neutemeljenoj propagandi kojom se gomila animira i generiše a s druge strane na utemeljenoj sili kojom se gomila drži pod kontrolom.

       Neposredni povod ovome o čemu  pišem je “slučaj” Olivere Kovačević, novinara, urednice u RTS-u. Žena je jednostavno, u svojoj emisiji, dakle javno a ne konspirativno izrazila stav da ako je državnog udara – o kome se ovih dana mnogo pričalo, bilo, pa potom nije bilo i ako je do svega toga došlo kao rezultat preganjanja između dva zaraćena tabloida – Informera i Kurira, te ako se o tome sada vodi istraga, onda bi na informativni razgovor trebalo pozvati i jednu i drugu stranu, a ne samo jednu – Audiatur et altera pars, je tekovina koja potiče još iz rimskog doba. E sad, da li se to uči i na Megatrendu, je stvar koja ne bi trebala da interesuje Oliveru Kovačević, ali bi Premijera trebala da interesuje jer na pravnom fakultetu koji je on završio se to uči, a on je, kako nedavno reče aktuelni dekan tog fakulteta, Sima Avramov, bio najbolji student u istoriji tog fakulteta. Dakle za očekivati bi bilo da on pripazi na one koji su zaduženi da drže gomilu pod kontrolom, a ne da ih pusti da razulareno ujedaju koga stignu.

       A metodi toga su uhodani. Čim se tako nešto pojavi u medijima, sledi saopštenje SNS-a. U konkretnom slučaju ono nije bilo samo debilno sročeno – ja sam već negde napisao da Vučić ne treba da se plaši opozicije koje zapravo i nema, već svojih koji mu javnim istupanjima nanose ogromnu štetu, nego je bilo i neprimereno oštro. Kako mediji prenose, u njemu se između ostalog kaže: „Brutalno političko mešanje Olivere Kovačević, jednog od najmoćnijih urednika na RTS-u, u istražne radnje koje po nalogu Tužilaštva, a u skladu sa zakonima Republike Srbije, preduzima policija, u najmanju ruku je skandalozno“. Dakle kvalifikacije tipa “brutalno” i “skandalozno” daje neka anonimna grupa autora, koja se krije iza stranke, a po zakonima Republike Srbije za takve slučajeve je odgovoran njen glavni urednik, kao zakonski zastupnik. On to očigledno nije prepoznao ili nije stigao da prepozna, što je dalje bio signal da u napad krene i teška artiljerija, a tu je bez premca, ko drugi do Aleksandar Vulin koji joj posle lekcije o novinarskom kodeksu i etici, uz pitanje koliko ona košta građane Srbije, poručuje da napusti javni servis. Ne bih više ni o Vulinu ni o takvima da mi se opet ne ukaza, ko bi drugi, do Ministar unutrašnjih poslova Republike Srbije, Dr. Nebojša Stefanović, po sistemu – pustio bih ja njega ali neće on mene, sa najnovijom mudrolijom, da će ministarstvo koje on vodi učiniti sve da povuče prijavu protiv vlasnika i glavnog urednika Kurira zbog podstrekivanja na na lažno prijavljivanje, iako možda i jesu krivi. Kako gospodine ministre vi uzimate sebi za pravo da protiv nekoga podnosite a potom i povlačite prijave iako je on možda kriv. Vaše je, ako u to sumnjate, a radi se o važnim stvarima – lažno je prijavljen premijer države, da prijavu podnesete, a tužilaštvo će reći da li tu ima ili nema mesta krivičnom gonjenju, a ako oni smatraju da ima, o tome će odlučiti sud.

       Naravno, tu se odmah postavlja pitanje – da li Vučić to zna i svesno odobrava ili ne, a odgovor je jednostavan – zna ili mora da zna, što je njemu kao pravniku jasno, iz čega proizilazi i zaključak da on svesno žrtvuje podršku manjine zarad podrške gomile.

       A ako ste u gomili, moguće da ste se tu našli svesno ili nesvesno. Za one koji su tu svesno, nema problema – onako kako su u gomilu ušli, tako će iz nje i izaći, čim im se ukaže nešto bolje. Reč je o ovima drugima – no ako je i njima dobro, onda ništa.

 Dragiša Čolić, 05.12.2015.