Tito je bio bravar

25 decembra, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

        Ima jedan vic, anegdota, možda je tako i bilo – šta god da je: otišao Bosanac u Nemačku, zaposlio se, i – kao za inat, pokvarila se vrata od nekog sefa, niko da ih otključa! Gleda to naš Bosanac, priđe i kaže – Pomaknite se! Uzme pozamašan zalet, zatrči se i opali glavom u bravu. Sef se otvori. Gazda i osoblje, zadivljeni! A Bosanac primajući čestitke, pokazuje prstom na pamet i kaže: Nicht snaga – Glava!

       E sad, da li je tako i bilo, nije ni važno, ali je važno da naš premijer ne koristi glavu, jer da je koristi ne bi se okružio kadrovima, onakvim kakvi su mu. Poverio je deci dva važna resora – Onaj iz Ministarstva pravde, da ne zaostane za koleginicom Snežanom Malović, uzeo i on da reformiše tek reformisano pravosuđe – otvara zatvorene sudove i otvara nove, premešta ih sa jednog mesta na drugo, one nadležne za Centar Beograda prebacuje na Novi Beograd i obrnuto, pa tako danas niko ne zna ni kako se zovu ni gde se nalaze. Sreća što advokati štrajkuju, pa sudovi ne rade, a u međuvremenu, naučiće se – ako ne bude nove reforme. A onaj iz policije hapsi one koje Premijer prozove a naročito „žute“.

       Skupštinu je prepustio onom bivšem pogrebniku iz Vrnjačke banje, kome zdušno pomaže onaj prebeg iz radikala što ne zna da kaže slovo r – kad se naljutio što je Šešelj na predhodnim izborima imenovao za predsedničkog kandidata svoju ženu a ne njega. Transfer je dosta koštao, a efekat ko Vidić u Interu – stalno pravi penale. Ima tu i onaj treći, mali Bimboje, kako ga ja iz milošte zovem, onaj što je nosio barjak kad su oslobađali Beograd – kad su Beograđani bili uzurpirali naprednjačko pravo izbora i za gradonačelnika postavili onog tajkuna Đilasa, pa se sad u čudu našao i onaj mali iz policije – da hapsi Đilasa zato što je tajkun, ne može jer su ga na Megatrendu pogrešno naučili da su tajkuni sami po sebi zlo, a ne da treba uz to nešto i da ukradu. A da ga hapsi po osnovu toga što je još uvek predsednik košarkaškog saveza Srbije – ni to ne ide, jer košarkaši letos osvojiše srebrnu medalju na svetskom prvenstvu, a oni žuti još našli da pričaju da je to bilo i njegovom zaslugom. Da je bar ko onaj veliki Bimboje pojurio da rukovodi vaterpolistima (zna da pliva ima u Vnjačkoj banji dosta izvora i to sa toplom vodom), pa ih ostavio ne sačekavši ni da prođe 40 dana – Bože oprosti!

       Za svog zamenika uzeo onog malog bucmastog što peva „Miljacku“ – a što se ispostavilo kao čista kamuflaža, jer ovaj više voli „Galeniku“, Dunav osiguranje, NIS … Kako piše današnji Blic, Ministar za vanredne situacije nakraduckao, koje za svoje Čačane, koje za svoju stranku, nekih 124 miliona dinara – amaterski. Koliko bi tek nakraduckao da je proglašena vanredna situacija – profesionalno! O onom seizu Mire Marković, što je bez dana radnog staža postavljen za ministra rada, se ovih dana mnogo priča pa ne moram i ja – on po svom ćefu deli pare, a kad ga provale, on kao veliki dobrotvor daje pare namenjene drugima nezbrinutoj deci, pa se još time i hvali. Od najvernijih ostala mu samo ona plavka, ali ko za inat, nju ne voli njegov bivši šef, Predsednik države, takođe bivši pogrebnik, a domaćin … i on i žena mu i sinovi.

       Ne ide mu ni na spoljnjem planu. Za svog portparola uzeo onog okrugloglavog vlasnika „Informera“, kome je najmilija uzrečica – „Skotovi jedni, kad će da omaste bravu“, pa mu se sad naljutio „Kurir“ – razvalio tog iz „Informera“, da izvinete, ko svinja torbu, tako da i ovaj – iako naravno nije skot, može lako da omasti bravu.

       Ni sa televizijom nema sreće – Željko Mitrović će izgleda ponovo morati da ide na poloigraf, jer ovo kako se ponaša povodom svoje nesrećne ljubavi i tragedije koja je zadesila onu devojku iz Novog Sada, jednostavno nije zdravo.

       Uz sve to ne ide mu ni matematika – prepisao od onog malog Bimboja da su žuti upropastili zemlju u porethodnih 14 godina vladavine pa sad njemu uvalili da to sanira, a zaboravio da su ovu zemlju, da izvinete sjebali i mnogi drugi majstori – Koštunica, poznati državo branitelj, pa Dinkić, do skoro i njegov glavni ekonomsko finansijskiu stožer, pa Dačić, još uvek, pa da je i on sam od kako je postao napredan participirao u onih 14 godina, bar sa 2,5 godine, da ne pominjemo onaj period za vreme devedesetih kad je trojka Šešelj, kao podpredsednik Vlade, pa Nikolić, takođe kao podpredsednik Vlade, pa on lično na mestu Ministra informisanja participirala u ovih 79% posto potrebe za servisiranjem ino dugova, računato od godišnjeg bruto ostvarenog nacionalnog dohotka, tako da taj miraz vuče svoje korene još iz tog perioda. Kažu zlobnici da Premijer otpušta i ovog novog ministra finansija, da bi svoju vladavinu mogao ponovo da računa od tog datuma.

       Na nesreću, bune se i prosvetari – kažu da nije pošteno da se i od njihove plate koja u proseku iznosi negde oko četrdesetak hiljada dinara uzima 10% – isto onoliko koliko i od onih iz Narodne banke Srbije, državnih agencija, javnih preduzeća … čije su plate i desetostruko veće. Gunđaju i medicinski radnici – hirurzi i drugi specijalisti, medicinske sestre … hoće da se pridruže prosvetarima.

       Advokate da ne pominjem. Njima je namenjena i posebna uloga – pošto je očigledno da njih 8.500 direktno dobijaju instrukcije od Miškovića i ostalih tajkuna, oni se optužuju i za direktno rušenje Vlade, a pritom se neubedljivo i nevešto brane  prebacujući krivicu na kapriciozno ponašanje Ministra pravde, pa i na samog Premijera koji ima puno poverenje u svog ministra, a sam lično nema vremena da pogleda o čemu se tu radi, jer ima još desetak kuća izgrađenih za postradale od prolećnih poplava, kojima on lično mora da uruči ključeve, jer sutra kad dođe do ponovnog glasanja neće advokati da glasaju za njega, već oni što gledaju televiziju. Neće valjda taj posao da prepusti Presednici Skupštine, koja je odmah po usaglašenju stavova da se projekcija novog budžeta mora zasnivati na štednji, sa pet pomoćnika otputovala u Moskvu na međuparlamentarnu razmenu iskustava sa ruskom Dumom.

       I sad se tu razleteli dežurni državo branitelji – a ima među njima i tzv. britkih pera, još britkijih reči koji su u međuvrenmenu postali napredni, pa nemilice troše svoje obnovljive potencijale – Premijer je u opasnosti! Kojoj bre opasnosti? Od Tita na ovamo, nije bilo političara u koga je narod bio više zaljubljen. Ko da se bakće oko toga. Bolje da vam ispričam još jedan vic – znate ono kad je naš čovek radio negde u Africi, pa dobio neku čudnu boleščinu, da izvinete, na onoj stvari. Doktori mu rekli da to mora da se seče, on se prepao pa po savetu prijatelja pošao kod lokalnog vrača – računa, to je domaća bolest, možda zna lek. Vrač ga pita – Šta ti je rekao beli vrač? – Rekao mi je da to mora da se seče, kaže ovaj nesrećnik. Na to se vrač gromko nasmeja i reče – On nema pojma! Pa to će samo da otpadne.

       Pomenuh u naslovu Tita, pa da mu ne ostanem dužan. Tito je bio bravar, pa je znao i da nađe ključ. A ovaj sadašnji je pravnik – odličan kako sam priznaje. Studirao je preko šest godina, a ne kao ovi lokalni vrači – za 11 meseci i fakultet i doktorat.

 DC, 25.12.2014.